Album Waiting For My Train Ralpha Bassingera nešto je najbolje što sam čuo u posljednje vrijeme, kada je u pitanju piano blues. Obzirom da je tradicionalni bluz u bilo kojem obliku meni posebno prirastao srcu, mada i sam to ne mogu objasniti zašto.

Ralph Bassinger je blues piano player koji svoju inspiraciju vuče iz legendarnih piano svirača kao što su Pete Johnson, Albert Ammons i Meade Lux Lewis. Mnogi glazbeni kritičari Ralpha Bassingera s pravom nazivaju Otis Spann ovog milenija. Ralph to svakako potvrđuje ovim izvrsnim albumom. Bluz zastupljen na ovom albumu predstavlja nešto najbolje iz bogate riznice Barell House bluza i boogie–woogie piano bluza. Počeci ovog glazbenog izričaja po prvi puta zabilježeni su dvadesetih godina prošlog stoljeća, no tek je koncert Spiritual To Swing, kojeg je 1938-me godine organizirao John Hammond u Carnegie Hallu u New Yorku izazvao pravu groznicu. Takva reakcija viđena je tek gotovo 40 godina kasnije.

Ralph Bassinger ponovo potiče već zaboravljene činjenice, a to su:
• blues i boogie jako su vezani uz Chicago
• nikada nisu zapostavljeni, osobito u jazzu
Isto tako shvaćene su i osnovne razlike:
• dok se r&b razvijao u orkestrima, boogie su stvarali pojedinci
• blues je bio orijentiran na vokal, dok je boogie bio instrumentalna glazba

U vrijeme ranog procvata boogia bilo je mnogo zanimljivih klavijaturista, ali su samo gore navedena trojica stvarali stil i sebe i svoje kolege učinili besmrtnim. Da se kojim slučajem Ralph Bassinger rodio ranije, on bi zasigurno svojim instrumentalističkim umijećem ušao među ove velikane. Ovako na svu sreću Ralph je zalog budućnosti bluza, on svojom glazbom održava tu neprekinutu tradiciju bluza, on nastavlja tamo gdje su mnogi stali, on jednostavno ne dozvoljava da se ta ljepota i bogatstvo ugasi, istroši. Posebna draž ovog albuma je činjenica da je snimljen onako "iz cuga" te da se Ralphu pridružio sin legendarnog Jimmyja Rogersa, " strašni" gitarist Jimmy D. Lane. Cijeli album rezultat je popodnevnog jam-sessiona u Blue Heaven Studio, Salina u Kansasu.

Album diše onim starim, tradicionalnim bluzom, Ralph, Jimmy i društvo snimili su pravo malo remek – djelo, tek kada su kritičari i mnogobrojni konzumenti počeli na sav glas govoriti o čemu se radi, i sami glazbenici postali su svjesni o čemu se radi; oduševljenje, veselje i zadovoljstvo bilo je obostrano. Svi su na kraju bili presretni što im se dogodio album ovakve snage i tradicionalističke izražajnosti.

PREPORUKA:
Svi oni koji nažalost nisu na ordiniranoj valnoj dužini nisu svjesni što propuštaju, no to ipak nije moj problem. Prije ili kasnije vrijeme će pokazati da se većina ljudi okreće nekim posebnim i odabranim glazbenim stilovima, a bluz u svom svojem bogatstvu, samo je mali dio toga.
Ukoliko volite piano bluz, ukoliko volite ono sa čega najprije treba otpuhnuti prašinu, ako volite tradicionalni bluz, nemojte dvojiti ni trenutka, već se prepustite ugodnim trenucima fenomenalnog albuma "Waiting For My Train" izuzetnog Ralpha Bassingera.

A evo što kažu drugi o ovom albumu:
"Man, this is some of the best barrelhouse piano I have heard come down the track in a very long time!!! I cannot get enough of it, playing it over and over. The chemistry between Ralph and Jimmy is amazing. Highly recommend this disc to everybody."

Greg Johnson, President Cascade Blues Association
Blindman"s Blues Forum

Više o svemu možete saznati na:

www.ralphbassinger.com
www.cdBaby.com

U nedostatku videa sa albuma koji predstavljamo, donosimo video za pjesmu What I"m Living For.