Drugi službeni dan festivala započeo je nešto ranije i to već oko 14:30 h, a radilo se o akustičnim koncertima na tzv. „Ištekanom stageu“ koji su se održavali na terasi kafića uz jezero.
Nastupali su Šimek i Neno, Auguste, Lovely Quinces, a moje osobno najdraže iznenađenje cijelog Ferragosto festivala bio je Miki Solus – dečko iz Zagreba koji nastupa sa svoja dva prijatelja. Sastav je napravio pravi mali spektakl, a jedan festivalac koji je stajao pokraj mene na svirci mi je rekao kako je glupo da ovo može vidjeti samo 50 ljudi na terasi i da su ga definitivno trebali staviti na glavnu pozornicu festa. I ja se slažem s njim u potpunosti. Savršeni spoj svakog žanra glazbe uz bezbroj tekstova punih zezancije i dobre energije i vibracije su nešto što mi je apsolutno popravilo ionako fantastičan dojam na cijeli festival. Ovim putem šaljem još jednom sve pohvale Mikiju na odlično napravljenom koncertu.
Navečer opet ista priča. Kašnjenje satnice sat i kusur vremena, tonske probe u zadnji čas, ali oko 19:15 na pozornici probija led bend iz Osijeka – InFormation. Nakon njih sviraju Them Moose Rush i Killed A Fox, a oko 21 h nastupa punk bend iz Zagreba pod nazivom Šank. Šank je dobro poznat bend, pogotovo ekipi koja je došla na koncert, a nitko se nije nadao da će u sljedećih 45 minuta svirke uslijediti pravi vatromet i spektakl od nastupa. Neupitno je to da ekipe koje su se skupile u prvim redovima su bile spremne na „šutke“ od samog početka koncerta, a nastup nije mogao proći bez zapaljene baklje u publici. Bend je tako odsvirao neke od pjesama kao što su: „Nemamo sreće“, „Ne odustajem“, „Noćas“, „Na šank“, „Crni oblak“, „Zadnja prilika“, „Vatromet“, „Tempo velegrada“, „Vjerojatno ne znaš“, „Zagreb gori“, a na pjesmi „Grad je naš“ pridružila su se na pozornici dva mala dječaka s mohawk frizurama i majicama na kojima je pisalo „Šank Crew“. Klinci su bili pravo malo iznenađenje, a ujedno su i otpjevali dobar dio pjesme sami. Cijeli nastup završio je s pjesmom „Sve za kraj“, a Šankeri su se zahvalili svima te nisu mogli sakriti izraz vidnog oduševljenja nastupom.
Nakon njih slijedi bend She Loves Pablo koji su bili odlično prihvaćeni od publike, a priuštili su dobru dozu žestine svima prisutnima. Drugi dan nastala je opet mala zamjena bendova pa se tako umjesto Ede Maajke na binu penju Partibrejkersi nakon punih sat vremena pauze. Publika je bila vidno razočarana i stalno su zviždali tonce na pozornici koji su imali tehničkih problema te su radili tonsku probu. Iako nije fer prema svim prisutnima koji su puni sat stajali kako bi dočekali bend, tehnika je nešto što se ne može predvidjeti tako da možemo oprostiti mali propust. Kasnije su se i sami organizatori ispričali svima. Partibrejkersi možda malo previše formalni. Odsvirali su samo hitove, ali nećemo zamijeriti ništa. Frontmen Cane pun je energije i dalje i nije prestao skakati po pozornici i vrtjeti rukama okolo naokolo. Odsvirali su: „Ako si“, „1000 godina“, „Hoću da znam“, „Kreni prema meni“,...
Edo Maajka napokon dolazi na red i kreće potpuno skakanje svih prisutnih. Nitko nije očekivao da će uslijediti ovakva eksplozija energije uz Edu, Frenkija i DJ Soula, a sve je počelo s pjesmom „Trpaj“. Uslijedile su stvari: „Mater vam jebem“, „Jesmol sami“, „Sve prolazi“, „Prži“, „Bomba“, a setlistu od dvadesetak pjesama završio je sa stvarima „Saletova osveta“ i „No sikiriki“.
Uslijedio je očekivani spektakl od strane benda Kultur Shock. Prije nastupa popričao sam kratko s Amy Denio (saksofon, klarinet, vokal) o samoj povijesti benda i njezinom boravku u Seattleu. Mora se priznati da je kompletna energija benda jako pozitivna i jaka, a članovi su pristupačni do kraja. Bend je digao publiku uz hitove: „Zumbul“, „Hashishi“, „Istanbul“, „Sarajevo“, „Da ye“, itd., a za najhrabrije uslijedila je rep skupina Dregermajster Crew.
Atmosfera nakon Piknik stagea se premjestila na jezero i na DJ Stage (kroz dva festivalska dana nastupili su Yesh feat. Remi, DJ Rahmanee, Moz, D'Noizz, DJ Distinctive), a momak koji se derao do jutra na mikrofon: „Dobro jutro Ferragosto“ i ostale stvari dobio je sve samo ne pohvale. Nedugo nakon završetka festivala svi su po stranici Ferragosta na Facebook-u počeli kritizirati tzv. „zabavljača“ te su govorili kako nitko od njega nije ni oka mogao sklopiti zadnji dan.
I napokon, došao je i taj dan. Dan kada se sprema kući, kada se pozdravlja sa svim poznatim i nepoznatim ljudima s kojima ste proveli prekrasno vrijeme na festivalu. Napravio sam ujutro još jednu malu šetnju kroz cijeli festivalski prostor, potpisao sebe na veliko platno ispred ulaza na koncerte, spremio stvari i bio spreman za povratak u rodni kraj. Prije samoga kraja želim od svega srca zahvaliti svim ljudima, što od organizacije, što od posjetitelja, koji su mi ovaj festival učinili nezaboravnim i natjerali me još jednom da se i sljedeće godine vratim. Hvala svim bendovima, DJ-evima, partijanerima, kupačima i kopnenim bićima, volonterima, redarima i svima „u studiju i režiji“ jer ovakav festival je ono za čega kontinentalna Hrvatska živi, to je to što vrijedi i što se mora očuvati. Živjeo Ferragosto Jam još sto godina i vidimo se na sljedećem, osmom izdanju ovog velikog festivala. Tko još nije posjetio ovu manifestaciju, apsolutno mora!