Kao što sam i obećao, sada sam na mjestu događanja i sve što pročitate bit će čisto moje impresije s drugoga dana Umago Blues Festa, koji se već šesti put za redom održava u Umagu.
Večer je bila topla, ugodna i ne previše vruća, ali večerašnja imena vrlo brzo su nas natjerala da se potraži bilo kakvo sredstvo za rashlađenje. Kako to obično biva, otvorenje druge večeri pripalo je domaćim snagama, kao što je bend Vervet, koji je sada u novoj postavi i čiji su autorski radovi vrijedni pozornosti svih koji prate određena zbivanja na domaćoj blues ali i rock sceni. Bend je bio uvršten na kompilaciju domaće blues scene koja se odigravala svakog utorka u Saxu, a ima jednu svoju viziju glazbene fuzije, koja svojom kvalitetom i ekspresijom okupira pozornost, mora se i to istaknuti, vrlo brojne publike. Nastupivši isključivo sa svojim autorskim radovima, s jasnom i određenom vizijom onoga što žele pružiti slušateljstvu imali su vrlo dobar i direktan 'feedback' nazočne publike. Bend nam dolazi iz Novigrada i, da, na njih treba svakako računati.
A onda se na 'stage' penju The Gamblers Blues Band, koji su došli iz Sremske Mitrovice i koji su svojim nastupom osvojili simpatije sada već prepunog središnjeg gradskog trga u Umagu. Kombinacijom svojih autorskih stvari i blues znalcima poznatih skladbi provjerenih blues majstora vrlo brzo su doveli reakciju publike do usijanja. Njihova šarolika glazbena ponuda od West Coast i Jump bluesa, preko boogieja i bluesa učinili su svoje i dali su jedan potpuno novi tračak svjetlosti na obraćanje pozornosti na izvođače i bendove iz nama susjednih zemalja. Posebno ću istaknuti njihov nastup u American Baru, gdje su na 'after partyju' tek pokazali svoje drugo lice i to što sam čuo i vidio od ovog benda bila je izuzetna doza bluesa, rocka, jazzom obojenih skladbi s doista izraženom željom da sve bude vrlo inspirativno i efektno. Ono što posebno moram istaknuti su izuzetni vokali i instrumentalni potencijal frontmena, pjevača i gitarista Marina Belenovića. Iz publike su svako malo dolazili povici potpore i direktni poticaji za još i još. Svirka ne samo da je bila dobra, bila je odlična, inspirativna i prepuna improvizacijskih dionica. Naravno, cijeloj zvučnoj slici pridonijeli su svojim udjelom i ostali članovi benda i svi zajedno svojim efektnim nastupom doveli su nazočnu publiku do usijanja.
Eduard Jimi Matešić & Marko Jovanovich svojim su glazbenim setom sastavljenim od poznatih glazbenih brojeva, uspješnica i standarda pokazali publici sve što se da izvesti kada su u pitanju vokal, gitara i usnjak. Mnogi su ostali otvorenih ustiju nakon vrlo efektne izvedbe, primjerice, "House Of The Rising Sun", a da ne spominjem ostale skladbe izvedene te večeri. Koliko se o Jimmiju sve zna, toliko se o Marku zna vrlo malo. No, istinski zaljubljenik u glazbu, s istančanim osjećajem za dinamiku i opću postojanost zvuka usnjaka, otvorio je neka nova pitanja. Osobno, bit će mi izuzetno zadovoljstvo upoznati vas u bliskoj budućnosti s nekim njegovim radovima.
Sve u svemu, večer je na glavnom gradskom trgu završila negdje oko jedan sat iza ponoći i dosta ljudi krenulo je potom na after party u American Club. Još jedna uspješna večer, ali i bogat dan dali su već prve rezulate na 'Mornig blues coffee'; ta jutranja kava pokazala je zapravo što može određen bend s točno definiranim izričajem učiniti. No, to je već priča koja vas tek očekuje. Do tada, srdačan pozdrav sa šestog UmagoBlues Festa!
Više o svemu potražite na:
www.umagoblues.org
Yours bluesy,
Mladen Loncar - Mike