Najiščekivaniji koncert 42. Umbria jazz festivala bio je svakako nastup Tonyja Bennetta i Lady Gage, koji je održan sredinom festivala, 15. srpnja, i na kojem su uglavnom izvodili pjesme s njihovog recentnog zajedničkog albuma ''Cheek to Cheek'' iz 2014. g. Iako su na prvi pogled neobičan duo (dijeli ih gotovo 60 godina dobne razlike), njihova suradnja nije tako neočekivana - Lady Gaga gostovala je na Bennettovom albumu dueta ''Duets ll'' iz 2011. g., a uostalom oboje su veliki ''entertaineri'', samo iz različitih perioda. Ovom ih je prilikom spojila velika američka pjesmarica, pa je par tako izveo čak 30-ak pjesama i brojnoj publici (Arena Santa Giuliana bila je dupkom puna) priuštio 2-satni spektakularan show koji je vjerojatno zadovoljio fanove i Tony Bennetta i Lady Gage.
Zanimljivo, na samom početku nekako je ipak dano do znanja tko je ovdje ''glavni'' - koncert je počeo najavom ni više ni manje nego samog Franka Sinatre - naime, prije Bennettovog izlaska na pozornicu puštena je kratka snimka iz '60-ih na kojoj Sinatra najavljuje Bennetta kao ''najboljeg pjevača svijeta'' (inače je Sinatra izuzetno cijenio Bennetta). Fascinantno je da je Bennettov glas i dalje prilično moćan (u dobi od 89 godina) - svakako ne tako sonoran kao 50-ih i 60-ih, ali gotovo istog raspona i boje kao 70-ih - inače perioda kad se najviše približio jazzu sofisticiranim izvedbama na albumima dueta s Billom Evansom.
Bennett je prvi izašao sam na pozornicu, a zatim mu se pridružila Lady Gaga, a tijekom koncerta izmjenjivali su se njihovi dueti (većina pjesama), Bennettove solo izvedbe (kao što su Smile i ikonička I Left My Heart in San Francisco), te solo izvedbe Lady Gage (Every Time We Say Goodbye, La vie en rose). Bennettov je nastup odavao opuštenost i neku vrstu šarmerske lakoće izvedbe koja mu je dopuštala da povremeno zaboravi tekst pjesme, kao što se dogodilo tijekom izvedbe O Sole Mio (koju iz nekog razloga mnogo izvođača na Umbria jazz festivalu uvrsti na repertoar), a da publika to nagradi pljeskom. Par je izveo gotovo sve pjesme s albuma ''Cheek to Cheek'', plus niz drugih standarda, pa smo tako čuli The Lady Is a Tramp, It Don't Mean a Thing (If It Ain't Got That Swing), Anything Goes, I Won't Dance, I Can't Give You Anything But Love, Cheek to Cheek i brojne druge.
Lady Gaga se očigledno trudila da ostavi dojam i opravda nastup uz legendu poput Bennetta i to ni više ni manje nego na jednom od najvažnijih jazz festivala u Europi, i to joj je išlo prilično dobro - vjerojatno neće postati jazz diva, ali definitivno se snašla u swing izričaju. Iako nema markantan ni posebno moćan glas, tehnički je vještija glazbenica od brojnih suvremenih pop diva, a treba pohvaliti i njezinu hrabrost da se okuša u glazbenom idiomu koji je izvan njezine ''comfort'' zone. Naravno, bio je tu i nepjevački dio nastupa za njezine obožavatelje - mijenjanje kostima nakon svakih nekoliko pjesama, od golišavih poluprozirnih kostimića koji su više otkrivali nego skrivali do elegantnih retro haljina i pernatih ekstravagancija, a simpatično je bilo kad je u jednom setu nosila muško odijelo i ispod majicu s likom Tony Bennetta iz mladih dana. Bio je to u svakom slučaju spektakularan spoj dvaju velikih zabavljača i ugodna šetnja kroz američku pjesmaricu.
Idući dan, 16.7., u popodnevnom terminu u Teatru Morlacchi nastupio je Theo Croker Band, bend mladog trubača i kompozitora Thea Crokera (inače unuka poznatog trubača Doca Cheathama), čiji je recentni i izuzetno hvaljeni album Afro Physicist producirala njegova povremena suradnica Dee Dee Bridgewater. Tehnički virtuozni bend predstavio je svoju ambicioznu viziju suvremenog post-bop izričaja, uglavnom preko kompozicija sa spomenutog albuma.
Večernji termin na glavnoj pozornici pripao je Triju Roberta Glaspera te Cassandri Wilson. Trio Roberta Glaspera jednako se nadahnjuje poviješću jazza kao i modernim r&b zvukovima, a na ovom je koncertu izveo niz kompozicija od Glasperovih originala, obrada pjesama iz ne-jazzerskog svijeta, do ponekog standarda kao što je suptilna izvedba pjesme Stella by Starlight.
Nakon stanke nastupila je Cassandra Wilson sa svojim bendom s kojim je predstavila svoj najnoviji projekt - omaž Billie Holiday, odnosno album ''Coming Forth By Day''. Gotovo su sve pjesme bile s tog albuma, uz dodatak O Sole Mio - valjda je to zapadnjacima pjesma-simbol Italije pa je ubace u nastup u Perugii (iako je pjesma iz Napulja, a ne iz Umbrije...). Cassandra je dala vrlo moćnu viziju repertoara genijalne Billie Holiday, a fascinantno je da je uvjerljivo prenijela duh njezine glazbe bez pokušaja imitiranja samog stila - cijelo je vrijeme ostala „Cassandra“, bez kompromisa. Možda nije tako neočekivano što se Cassandra Wilson uhvatila repertoara Billie Holiday, no obrada je sve samo ne očekivana ili predvidljiva - standardi kao što su Don't Explain, Good Morning Heartache, I'll Be Seeing You i ostali transformirani su i očuđeni kroz prizmu pomalo mračne Americane - koja i nije u takvoj suprotnosti s repertoarom Billie Holiday (prvo pada na pamet zlokobna Strange Fruit).
Cassandra Wilson jedna je od onih vokalistica koja izvedbu ne temelji samo na svom markantnom vokalu, već podjednako na odličnom pratećem bendu (koji je dao vrhunsku izvedbu s mnogo nadahnutih solaža) i izuzetno rafiniranim aranžmanima. Bio je to jedan od impresivnijih koncerata na Umbria jazz festivalu, iako neuobičajeno kratak - tek oko sat vremena, no kvaliteta je itekako kompenzirala za kvantitetu.
Tony Bennett & Lady Gaga galerija
(Posljednju fotografiju u galeriji, bez logotipa, snimila Mirna Marić)
Theo Croker Band galerija
Robert Glasper Trio galerija
Cassandra Wilson galerija
Umbria Jazz Festival 2015 izvan službenog programa - galerija
