Balkalar je etno sastav koji čine četiri mlada perspektivna glazbenika raznih glazbenih interesa od klasične glazbe, rock, blues, do psy trancea, jazza, svega i svačega pa tako do naših balkanskih tradicionalnih korijena.
Inspirirani međunarodnim festivalom ethno glazbe Balsika, kontrabasist Pavle Kladarin, gitarist Marko Palanović i violinistica Irma Bulaja počinju svirati kao ulični trio, da bi im se par mjeseci kasnije pridružio Ivan Judaš na djembama. Kako biste stekli uvid u njihovo stvaralaštvo, za vas je sedam presudnih albuma odabrao Pavle Kladarin. Uživo ih možete čuti 25. siječnja u sklopu programa Good Vibrations u Vintage Industrial Baru.
Po meni jedan od najboljih albuma etno glazbe ikada. Sadrži gotovo sve moje najdraže tradicionalne pjesme i to u genijalnoj izvedbi Nigela Kennedya koji zbilja cijedi dušu sa svojom violinom. Njegova izvedba “Ederlezija” je osobito posebna. To je muzika koja je nadišla ovu stvarnost i pliva u svijetu najčišćih emocija, kao da se prvobitni bitak ljudske duše izražava kroz vibracije te glazbe.
Mislim da je ovaj album jako inspirirao ne samo mene nego i sve članove Balkalara u našoj potrazi za predočavanjem ethno muzike na naš originalni način.
Kako li je samo moja balkanska duša bila sretna kada je otkrila ovaj album. Nema tu puno filozofije kao u slučaju Nigela Kennedya - ovaj album je oličenje derneka. Uz tu muziku ti dođe da razbiješ koju čašu, plačeš i smiješ se u isto vrijeme. (Pijenje rakije šljive prije slušanja ovog albuma strogo je preporučano)
Sada nešto malo drugačije. Po meni jedan od najboljih albuma elektronske glazbe ikada stvorenih - a dolazi iz Hrvatske! To nije običan album elektronske glazbe, to je supersimfonično putovanje u staroslavenske mitove, običaje i priče. Cijeli album odiše ethno štihom - melodijama odsviranih na šargiji, mističnom ambijentu staroslavenskih šuma, šarenilu svemirskih zvukova - kao da predočuje staroslavenske mistične rituale u pokušaju povezivanja sa onostranim.
Legendarni Putomayo - prijestolnica world glazbe. Ovaj album odiše slobodom. Romska glazba nekako ima taj utjecaj na ljudsku psihu da se čovjek osjeti nevjerojatno slobodnim - poželi zaplesati i zapjevati na sred ulice, skakati u zrak od sreće i energije koja prožme cijelo fizičko tijelo, a dolazi iz duše. Diri Diri so Kerdjan mi je definitivno jedna od najdražih ethno pjesama koje sam ikada čuo - te ju na koncertima Balkalara možete čuti i u našoj izvedbi.
Moć slavenskih vukova. Genijalni ethno koji dolazi iz slavenske duše - sadrži jednu posebnu moć - za razliku od romske glazbe, ova glazba me više tjera da odem u šumu te u hipnotičkom ritmu prizivam duhove prirode, štujem Svaroga i Jarila, ulazim u trans. Album pomalo zvuči kao soundtrack nekih epskih bitaka vođenih kopljima te lukom i strijelom - muzika od krvi i mesa sa primjesama mističnog svijeta staroslavenske mitologije.
Koliko sam samo genijalnih noći proveo uz ovu muziku - album odiše sličnom vibrom kao onaj Bregovićev koji sam ranije spomenuo ali ipak ima još neki dodatni štih u njemu. Pravi album za neki dernek s tim da ima još dodatni začin humora i zezancije - dira te u dušu, nema tu puno filozofije - onaj tko je to osjetio znat će o čemu pričam.
Jedan od onih albuma koji me je jako inspirirao da uopće dobijem ideju stvaranja Balkalara.
Kao zadnji album sam odlučio staviti nešto drugačije, no nešto zbilja posebno.
Ovaj album nema apsolutno nikakve poveznice s fizičkim svijetom - on je putovanje kroz vrijeme i prostor. Slušajuči ovaj album, slušatelj putuje od drevnog Egipta, Indije, Južne Amerike, bliskog Istoka pa sve do Nordijskih prostora proživljavajući drevne plemske rituale sa tih prostora te tako ulazi u trans i u neku drugu stvarnost - nadilazeći “vrata percepcije”. Ovo je album elektronske glazbe no na trenutke zvuči puno više organski nego bilo kakav jazz ili blues - upravo zato što koristi izvorne zvukove plemenskih bubnjeva, jako puno ethno instrumenata te ambijentalne zvukove prirode koji su toliko genijalno uklopljeni u cijelu zvučnu sliku albuma.