A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Walk with Me | 5:05 | ||||
2 | Sign of Love | 3:58 | ||||
3 | Someone's Gonna Rescue You | 3:29 | ||||
4 | Love and War | 5:37 | ||||
5 | Angry World | 4:11 | ||||
6 | Hitchhiker | 5:32 | ||||
7 | Peaceful Valley Boulevard | 7:10 | ||||
8 | Rumblin' | 3:39 |
Album otvara bučna i himnična Walk with me, bogati zvučni zid koji odmah na početku pokazuje zašto naziv Le Noise (zanimljiva igra riječima s obzirom da se producent zove Daniel Lanois) odlična kristalno čista produkcija sa pregršt različitih efekata koji se u valovima ponavljaju i vraćaju ostavljajući dojam kao da se nalazite u samom izvorištu mnoštva kaotičnih zvukova, koji zajedno čine smislenu cjelinu na čijem valu jaše On.
Neponovljivi pozitivno lud, Neil Young, na vrhu tog vala buke očekujete čudovište a zapravo vam dolazi prosijedi stariji čovjek sa onim frenetičnim psiho pogledom a la My my hey hey na Farm Aidu 85' i gitarom u ruci, glas koji vas zove da "hodate sa njim", zove vas na još jedno putovanje nepreglednim prerijama u potrazi za duhovima indijanskih praotaca, stopama prvih doseljenika, kostima posljednjih bizona...
Nakon gotovo "mesijanskog" uvoda slijedi ono što si netko kalibra Younga može priuštiti da zadovolji neki svoj "ćeif" i stavi to na album, Sign of love je kakofonična, fuzzy gitarska podloga koju prati gotovo nestvarni Neilov vokal koji na trenutke nestaje pa se na trenutke vraća na površinu, u svakom slučaju eksperiment koji bi, da se radi o bilo kojem drugom autoru, imao epitet "hrabri eksperiment", a ovako se radi samo o poigravanju producenta i autora, koji si to mogu dopustiti bez straha od eventualne propasti.
Someone's gonna rescue you, treći broj na albumu, rif koji nas vodi na putovanje skrivenim lo-fi kutevima Neilove genijalnosti koja je zasadila sjeme grungea i priskrbila mu naziv uncle Neil kojim Pearl Jam odaje počast svom najvećem uzoru i nepresušnom vrelu inspiracije.
Love and War je klasična, rekao bih "youngovska" akustična ispovijest, ogoljenje i predočavanje onih najdubljih ljudskih promišljanja i dvojbi, zdravorazumskih antiratnih pobuda koji se miješaju sa strašću koju ljubav donosi, očigledno autor i sam sebe propitkuje o čemu i zbog čega zapravo pjeva, potpisniku ovih redova osobni favorit albuma u svakom pogledu, pogotovo zbog duha i na trenutke zvuka "španjolske gitare" koja pojačava onu dimenziju strasti suprostavljenu antiratnom naboju kojom pjesma odiše.
Angry world i Hitchiker, prva nam donosi Youngovo "sudbinsko" predviđanje da će unatoč onima koji žive za materijalno, a i onima koji su tu samo duhom, sve ionako proći kako je planirano, svijet je doista ljut no na koncu i ribar i biznismen dođu na isto. Druga je osobno biografsko svjedočanstvo Younga o dugačkom putu kroz život nekom vrstom autostopa, putom koji je sa sobom nosio narkomanska iskustva, licemjerje, ludilo, šljam, no na kraju je ipak s(p)retno završio u sigurnoj luci svoje obitelji, ženi i djeci kojima se u posljednjem stihu zahvaljuje na životu.
Peaceful vally boulevard je druga u potpunosti akustična numera na albumu, oda vječitoj Youngovoj fascinaciji pokoravanju "novog svijeta" od strane europskih doseljenika, čiji postupci i agresivni napredak dovode u pitanje opstojnost svega što ne smatraju korisnim, postavlja se pitanje naše svrhe i svrhe djece koju stvaramo, pomalo apokaliptični pogled na svijet oko sebe, klasična Youngova priča sa kulisom od "tri akorda" u kojoj se krije sva ona razlika koja razdvaja genija od običnog čovjeka, Neilova genijalnost je upravo u toj nevjerovatnoj lakoći naracije koja naizgled jednostavne stvari čini za mnoge potpuno nedostižnima.
Album završava u blues-rock tonu sa pjesmom Rumblin', čija bluesy/mračnija atmosfera pridinosi osjećaju nemira i nespokoja koji se duboko u Zemljinoj utrobi čuje. Neil Young piše posvetu majci Zemlji na način kako to najbolje zna, prepoznajući znakove vjetra i zvukove nemara koju Zemlja samo onima koji žele to čuti kazuje.
Sa ovom pomalo crnom slutnjom album završava, odnosno završava još jedno putovanje pjesmaricom velikog Neila Younga koji je u stanju i u "jeseni" svoga života biti veći glasnik zdravog razuma od gomile mladih "ušminkanih antiglobalista" koji uštrojeni u vlastitoj samodostatnosti često postaju samo još jedni u nizu zadovoljnika.
Vrstan album vrsnog autora u čijim rifovima i akordima još ima baruta, mladenačkog zanosa, istine i iskrenosti.
Mihael Pinter
« Fork in the Road | Neil Young Albumi Kronologija | Americana » |