Review
Nedavno je, očigledno izazvan u2manijom koja je nakratko zahvatila Hrvatsku, Ante Batinović domoljubno i netočno ustvrdio da je Zagreb bio i ostao rockerska metropola, ili tako nekako. Grad u kojem više od deset godina nije održan inozemni stadionski koncert to nije i ne može biti, ali se u njemu proteklih desetljeća ipak dogodilo dovoljno velikih nastupa od kojih su neki daleko nadmašili popunjavanje tour liste između Beča i Milana.
Jedan je od takvih, rijetkih, koji su postali dio kolektivnog sjećanja, onaj što su ga zahvaljujući zalaganju Dražena Vrdoljaka, davne 1981. odsvirali Gang of Four. Dijelom i zbog rijetke uzajamnosti koja se te večeri osjećala između grupe i sretnika u publici, pri svakom ponovnom slušanju njihovih albuma obuzme me atipična dobrohotnost. Ni novo preslušavanje reizdanja trećeg, Songs of the Free, nije predstavljalo izuzetak, tim više što mi se iz današnje perspektive spoj post punk zvuka eksplozivne gitare s plesnim elementima učinio ponešto zanimljivijim nego prije četvrt stoljeća kad je nastao i osrednjošću predstavljao poprilično razočaranje poslije odličnog Solid Gold, objavljena godinu ranije.
Ljevičarski tekstovi pjevača Jona Kinga uglavnom se bave temama potaknutim tada aktualnim ratom Britanije i Argentine za Falklande, ali njihove zajedljive provokativnosti nisu pošteđeni ni potrošačko društvo (Call Me Up) i potpuno u skladu s dominirajućom tematikom, militarizacija, u onodobnom klupskom hitu I Love a Man in a Uniform. Glazba je, međutim, zahvaljujući ženskom vokalu nove basistice Sare Lee, koja je zamijenila člana utemeljitelja Davea Allena, i obilju elektronskih zvukova znatno komercijalnija, pa Songs of the Free završava pravom baladom Of the Instant.
Kroz Muscle for Brains osjetno odjekuje Bowiejeva Golden Years, a spomenuta I Love a Man in Uniform neodoljivo podsjeća na Don't You Want Me Baby Human League, a to, kako sami kažu, it is not enough da bi potpuno zadovoljilo visoke kriterije postavljene prethodnim albumima. Ipak, bez obzira na sve manjkavosti, od povremenog manirizma do na trenutke osjetnog otklona prema popu Songs of the Free, danas je to sasvim jasno, predstavlja odličan dokaz za tvrdnju da su Red Hot Chili Peppers, Rage Against the Machine ili Franz Ferdinand jedva zamislivi bez utjecaja Gang of Four i dobar podsjetnik na činjenicu da su ih Michael Stipe i Bono istaknuli među prethodnicima koji su na njih ostavili velik utjecaj.
Darko Lesinger
