Štrajk Mozga

Review

Prvi je singl izašao još na ljeto prošle godine i prošao bez spota i sa strane. Drugi pak je dobio video pratnju kroz domaću verziju doktora Gordona Freemana koji skuplja PET ambalažu, dok je treći (Džigera beat) vani manje od mjesec dana. Štrajk mozga je ploča lirički u skladu s ranijima jer zna se o čemu Edin repa; ovdje je jedna druga stvar jako zanimljiva.

Pet od dvanaest traka radio je momak iz Sarajeva kojeg je magazin Knowledge proglasio za jednog od deset drum`n`bass producenata koje ove godine vrijedi pratiti. Upali svoj foobar ili walkman i čuj Billaina iz Bosne koji zvuči kao gospodin Billain iz Croydona. Na Stig’o Čumur poznavao si ga pod imenom Billy.

Onaj drugi singl s početka, Paniku, zapakirao je u neurofunk dovoljno spor da se preko njega može repati i jasno čuti Skynet u nastajanju bez da išta zapališ prije toga. Facebook je također instrumentalno udaran s fino zapakiranim 56k dial-up modemom dok tekst preispituje društvene mreže, ali da se bude objektivan – što je nekad bio forum, danas je Zuckerbergova mreža – mjesto gdje svatko može istovariti svoje govno. A pjesma i pokazuje da probelm u obitelj zna biti samo jedno računalo na kojem se zaboravi baciti jedan clear recent history (ctrl + shift + del). Bilo kako bilo, pjesma je bolja od Ima da te lajkam sa zadnjeg Hladnog piva koja ide sličnom softversko-hardverskofobnom stazom.

Diši sa sempliranima Smak i Pervanom priziva Leksaurine na pozornici iza Osmića i koliko je to nazad u danu moćno zvučalo uživo. Pervan tu ima monolog u ulozi malog poduzetnika plus. Pod “plus” mislim na poduzetnika koji financijski preispituje naviku ljudi da nakon trideset dana rada dobiju novac za sljedećih trideset. Ako ti Željko i prije nije bio nešto smiješan, neće ti biti nešto smiješan niti ovdje na klasičnom storytelling komadu s glavnim likom pod imenom Mladen. Pitanje je vremena kad će se Mladenova metoda prenijeti na dnevnike. Zapravo, trebalo bi te čuditi kako već nije.

Uplaćujem zato ide kao kratki recital u stilu Sevdaha o rodama i Recitacije s prvog albuma, a Soma tebi, soma njemu je o posljedicama uplaćivanja novaca koje nemaš. Ajmo reć` da je o personaliziranoj službi za ovrhe gdje na kraju saznaš da niti njima nije lako u poslu. U sljedećoj s Antićem možeš čuti kako Edo pjeva refren kao bosanski malo potrošeni Tom Waits preko Dasheve melodijske linije, a Saša se ispričava je nije ispunio ženska očekivanja. Stvar je komotno mogla bez telefoniranja na kraju. Znači, do tri minute i pet sekundi.

Onaj treći singl s početka priče, Džigera beat, možeš shvatiti kao konceptualni nastavak Pržiii. Produkciju je i kod jednog i kod drugog, također, odradio Dash. Edo nejmdropa Rote Fabrik, klub u Zürichu, Štuk u Mariboru i Kino Šiška u Ljubljani iako debelo sumnjam da bi taj fiktivni bend nastupio u posljednjem. Osim ako ne bi bio oglašavan kao world music senzacija. Tipa, kako se Bregović reklamira vani, a pjesma je skroz edukativna ako se kroz hand clapove probiješ do teksta.
Pjesma s Marčelom i Kandžijom u gostima govori pak o toleranciji, krivnji i radnoj memoriji.
Kandžija spominje Eurokrem, što prevrtiš i opet čuješ da je rimovao creme de la creme s Eurokrem, a Marčelo tvrdi da se Tomb Raider ne može igrati na Pentiumu serije P5.
Dvodjelna RaTaTa/Moj DJ na početku adresira probleme regije s tri religije, a drugi je dio klasično reprezent kurčenje kakav ovom albumu pomalo nedostaje. Maajka i dalje kroti tu podlogu, a niti Adnan nije daleko. Posljednje dvije stvari su o ljudima i njihovim odnosima to kroz obitelj (u prvoj s Arsenom koji recitira kraj) ili kroz politiku snalaženja linijom manjeg otpora. Ništa što Balkan nije vidio od usrane 1991. do danas. A i gledati će ubuduće.

Za one koji još uvijek traže tu liniju jest onaj prvi singl iz prve rečenice - Imaš li ti šta para?
Na kraju, peta je ploča u rangu četvrte. Nije toliko paranoično borbena poput Woo-ova Verbalnog delikta, već je to rezigniranih dvanaest mikrosituacijskih poglavlja o polakom, ali evidentnom propadanju srednje klase u svih šest bivših republika. Recimo, Damir Avdić je puno direktniji u dijagnosticiranju i traženju krivca, Woo će optužiti Sabor i reptile, a Edo repa posljedice pokušaja življenja normalno na jugoistoku Europe.

Likovno oblikovanje i dalje radi Ideologija iz Sarajeva s par grunge tekstura i jednim modificiranim Base02.

Antonio Hadrović