All Or Nothing

Review

Jason Derulo, Trey Songz, Usher, Justin Timberlake, Iyaz, Akon, i tako dalje, i tako dalje. Jay Sean još je jedan u nizu više-manje ljepuškastih, dobro građenih dečkiju ugodnih glasova i glatkih pokreta koji znaju kako se dobro prodati. Iako bi mu njegova biografija, prije svega činjenica da je Englez indijskoga podrijetla, trebala dati određenu distinkciju među njima, jedino po čemu ćete to prepoznati je par riječi kod kojih mu se zalomio engleski naglasak. Sve ostalo na njegovom ukupno trećem, a prvom internacionalnom albumu All or Nothing vrišti da je potpuno spreman igrati se preskakanja na Billboard Top Ten-u s ostatkom ekipe.

Neki su ga već prozvali „one man boy-bandom“, ali, ako ćemo biti iskreni, ne zaslužuje taj naziv ništa više ni manje od ostatka nabrojane ekipe. Svi se bave konfekcijskim, prekuhanim soft pop/r&b-jem, i imaju nos za prilagođavanje produkcije trendovima – u zadnje vrijeme to znači na klasičan r&b beat prilijepiti što više sintesajzera i sintetike i pjevati: oooo bejbi tako te volim, ooo bejbi, zašto si s njim a ne sa mnom, ohooo bejbi, tako si hot, ajmo raditi znaš već što, cijelu noć, ooo bejbi gledam te kako plešeš u klubu i oooo bejbi, o bejbi, uz otkrivanje imovinske kartice na koje bi se naši političari trebali ugledati:

Yo, I had a villa in Monilla
A home in Rome
Didn’t matter cuz I didn’t have you
Had an apartment in the sky
Summers in Dubai
Didn’t matter cuz I didn’t have you.

Taj recept već mu je donio dva Billboard Top 10 singla – Down je kao najavni singl čak uletio na sam vrh, potpomognut blebetanjem Lil Waynea, trenutno valjda najiritantnije ličnosti na glazbenoj sceni (sva sreća pa će slijedećih par mjeseci provesti u zatvoru zbog ilegalnog posjedovanja oružja, da se malo odmorimo od njega), a Do You Remember uz asisteve Sean Paula i Lil Jona tek nešto malo niže. Na pitanje što je u tim pjesmama toliko privlačno najiskrenije ne znam odgovoriti, bit će da je to neka američka stvar koju mi još uvijek ne razumijemo. I tako, Jay se pola albuma uzaludno trudi i trudi biti klupski zavodnik, ali, kao i svaka ćorava koka, i on uspijeva ubosti koje zrno – Ride It konačno zaista zvuči seksi, najviše zahvaljujući nešto egzotičnijem sampleu koji ju povezuje sa zemljom Jayeveih praočeva. Šteta što je to jedina pjesma u kojoj se prisjetio otkud dolazi, jer je ujedno i jedina na koju možete plesati bez da se smijete sami sebi i bez da vas preplavljuje osjećaj da ste debelo maloljetni.

(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

Priča kreće u nešto boljem smjeru na drugoj polovici albuma, na kojoj Jay napušta plesni podij i seli u intimnije prostore, prvenstveno iz razloga što mu mnogo bolje ide biti romantičan negoli biti seksi. Tako dobivamo čak tri uspješne mid-tempo polubalade koje vam se nakon nekoliko preslušavanja zaista prilijepe za uho i postaju, onako potajno, pravi „guilty pleasure“. U War je napuštena dosadna, monotona produkcija, koja je ovdje više organska, sa pravim klavirom i violinama, i pričom koju su neki američki kritičari zamijenili sa pravom ratnom pričom – ne, ne radi se o vojniku koji se vraća iz Afganistana, rat je samo metafora – Jay je ipak dovoljno pametan da izbjegava te teritorije, jedino bojno polje u ovom je slučaju ljubavno na kojem se razriješava nastali ljubavni trokut. Iako najmanje poznata njuška od svih gostiju na albumu, Jared Cotter pokazuje se kao najbolji izbor u Stuck in the Middle, a njegov vokal kao najkomplementarniji Jayevom. Rezultat je izuzetno zarazna pjesmica u kojoj zajedno zvuče kao „two men boy-band“, u najpozitivnijem mogućem smislu. Lights off donosi ponajbolji tekst na albumu, koji čak zvuči i više nego pristojno, najbolju Jayevu vokalnu izvedbu i pravi emocionalni učinak, što ostatku albuma potpuno nedostaje.

Tih nekoliko pjesama sugerira da Jay Sean ima veći potencijal od onog kojeg ovdje prezentira. Da na album nije uvrstio toliko fillera, da je pokazao malo smisla za humor, da se nije toliko proračunato trudio biti trendi, i da nije dozvolio da veći dio posla odrade njegove trbušne pločice, sve je moglo ispasti i mnogo bolje. Ovako, zaradio je brdo love i napravio nekoliko solidnih pjesama, što daje krajnji rezultat – nedovoljno da bi preslušavanje cijelog albuma bilo zaista zabavno iskustvo, i s druge strane, nedovoljno da bi ga shvatili ozbiljno. Kao i s njegovim Billboard kolegama: na jedno uho unutra, na drugo vani.
 

Danaja Glavičić