facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Travelling


Bookmark

Data

Released Rujan 2014
Format Albumi
Vrsta / Indie / Indie pop / Folk-pop / Singer-songwriter / Indie Folk / Acoustic / Acoustic Folk
Dodano Srijeda, 24 Rujan 2014
Žanr Pop-Rock
Length 38:41
Broj diskova 1
Edition date Rujan 2014
Država Hrvatska
Etiketa Cuckoo
Edition details Datum objave: 30.9.2014.; produkcija: Mark Mraković; snimano: kraj travnja - kraj srpnja 2014. u studiu i vikendici Marka Mrakovića
Tags Irena Žilić

Review

I treća dobra vila hrvatske kantautorske scene (prva je Nina Romić sa svojom Začaranom močvarom, druga Zvonka Obajdin sa svojim Bistroom na rubu šume) koja je tu titulu stekla pokrenuvši video serijal Cuckoo Sessions (snimali uz Irenu i  Luka Belani, Stray Dogg, Elephant and the Moon i Lovely Quinces) je ove godine izdala album, svoj prvi. Istina, prvo izdanje joj je krajem 2012. na Bandcampu objavljeni EP Days of Innocence s četiri pjesme, od kojih se samo pjesma By My Side, jedina snimljena uz sudjelovanje cijelog benda, ne nalazi na albumu, što je po meni šteta, jer po svemu pripada tu.

Album, kako ga ja vidim, govori o odrastanju, o osamostaljenju, o dobrovoljnom bijegu iz sigurnosti u neizvjesnost, o borbenosti i težnji za slobodom, ali onom najvažnijom, osobnom slobodom. Spokoj roditeljskog doma, gdje te mama zove "cvrčak" a tata "miš", ti godi, ali ti otupljuje instinkte i uljuljkuje te (Cricket and Mouse). Onda dolaze prve ljubavi i oni trenutci kad se iz slow-motiona prelazi na fast-forward „…prestani da brineš, i uradi ono što misliš da treba uraditi…“ ohrabruje junakinja pjesme svog mlađahnog dragog (Whatever Feels Right). Onda dolazi vrijeme da se postane „svoj“ čovjek i pjesma koja je ključ za razumjevanje ovog albuma (On My Own). Irena putuje u nepoznato, noseći samo ono što zaista želi zadržati iz prethodnog života, odlazi započeti samostalni život, da počne disati… A tamo baš ne cvjetaju ruže, više je ružnog (The Storm) nego onog lijepog, ali i lijepo se može naći u prirodi (Autumn Delight) ili u sjećanju na bezbrižne dane (Days of Innocence). Tješiti nekoga znači istovremeno tješiti samu sebe (Little One) jer svakim korakom koji napravimo smo sve bliže padu (The Fall). I dok "glavinjamo" po ovom svijetu, ne znajući kamo idemo i hoćemo li tamo stići, nemamo ničega, samo snova imamo u izobilju (More Than a Lot). A rane? Rane su kao znamenja koje nas podsjećaju na izgubljene, ponekad i dobivene bitke koje smo vodili (Scars) i podsjećaju nas da smo još živi i slobodni “…kao vjetar na otvorenom moru…“ (Eve).

Da ponovim još jednom, ovo je moj doživljaj albuma; možda je Irena imala nešto sasvim drugo u glavi kad je radila ove pjesme. Volim slušati svačiji prvi album, jer u njemu je autor/ica uvijek apsolutno iskren/a, na njemu su pjesme koje su najčešće nastajale godinama, a na čiji nastanak nisu utjecali nikakvi vanjski faktori. Zato nam nečiji prvi album, poput kakvog manifesta, pokazuje pravce kojima će se kretati autor/ica i otkriva nam njegovu/njezinu poetiku. Obično ga izbace u „komadu“, čini se kao da je to jedna duga pjesma. I kod Irene je isti slučaj, svaka je otpjevana na isti način, svaka je dio iste priče, što sam pokušao prikazati u prethodnom pasusu. To bi kod većine bio problem, javio bi se zamor kod slušatelja, ali Irenine pjesme su, svaka pojedinačno, toliko kvalitetne da mi je vrlo teško izdvojiti svoje favorite. Kada bih morao, odabrao bih svakako Cricket and Mouse, Whatever Feels Right, On My Own (kako sam krenuo, redom, navest ću na kraju sve!) pa Days of Innocence, Little One i svakako Scars koja je, čini mi se, posljednja nastala i koju mogu lako zamisliti u izvođenju Dunje Ercegović, odnosno, Lovely Quinces. Ipak, Irena nije jedna od, kako ih ja zovem, „ljutih Hrvatica“ (Dunja Ercegović i Lucija Ivšić iz Punčki su im predvodnice), nemam dojam da bi nam svima j… mater kao ove spomenute, ali nije ni od onih presentimentalnih raznježenih slabašnih žena. Njezin glas odaje nekakvu „mušku“ čvrstinu i borbenost. Zanimljiva je i kombinacija potpuno američkog načina pjevanja s potpuno europskom glazbenom pratnjom (način sviranja violinistkinje Ivane Žabkar je sigurno sličniji Elizi Carthy nego Alison Krauss!), što Ireninoj glazbi daje, ako ne autohtonost (nema ni traga domaćeg melosa za razliku od Nine Romić, na primjer), onda sigurno autentičnost mnogo veću nego da je pratila jedan ili drugi obrazac. Produkcija Marka Mrakovčića je inzistirala na vokalu izvučenom u prvi plan, što albumu daje određenu pop notu. Kad se sve zbroji i oduzme, ovaj album je svakako u najužem krugu kandidata za ploču godine na hrvatskoj kantautorskoj sceni.


Srđan Strajnić

Comments
Hits 1840
Irena Žilić Albumi Kronologija Haze » Haze