Review
Nakon gotovo sedmogodišnje stanke Goran Bare i Majke vratili su se u pravom stilu na pozornicu u Tvornici. Tri dana uoči koncerta karte su bile rasprodane, a čini se da je ekipa i mjesecima prije toga bila spremna za svoj povratak, s obzirom na to da svjedočeći koncertu nemate osjećaj da su godinama izbivali sa scene. Vrištanje publike, pjevanje iz sveg grla, dvije boce vode, prazna boca piva i Bare u crnoj potkošulji svakako garantiraju odličan provod. „Evo malo rock`n`rolla u Tvornici... pravog, pravog...“ – rekao je Bare i dodao: „Ako danas ovaj koncert odradim do kraja onda sam car, ako ne odradim onda sam dvorska luda!“ Gledajući snimku koncerta, samo sam se mogla nadati da će se ipak ispostaviti ovo prvo, a kada sam čula: „Ovo što ćete čuti sada je pravi, pravcati rock`n`roll!“, znala sam da Bare može ispasti svašta, no pored cara teško da će ispasti tek, kako kaže, dvorska luda.
Goran Bare (vokal), Zoran Čalić (gitara), Alen Tibljaš (bubnjevi), Nedjeljko Ivković – Kilmister (bas), Kruno Domaćinović (gitara) te Danko Krznarić (klavijature) već s početka,točnije u pjesmi Svaku noć i svaki dan, pružaju uvid u ono što nas očekuje na koncertu. Odličan Baretov glas i usklađena svirka benda kojemu kao da je ovo tek jedna u nizu svirki na turneji osvajaju fanove na prvu. Slijedi Grešnik i interakcija s publikom. Krcata dvorana u svojevrsnom je deliriju i čini se kako je baš svatko u publici ovdje iz osobnog, vjerojatno grešnog razloga. Potonje je očito i Bare prepoznao, jer vibra koja vas prožima dok gledate snimku ovog velikog događaja jasno ukazuje na to da publika suosjeća s Baretom. „Ja znam da ima puno vas ovdje koji se osjećate kao ja.“ – uveo je publiku na sebi svojstven način u Krvarim od dosade.
Treća pjesma i Bare već otkriva kako se, baš kao i bend, ne planira štedjeti. Očito dajući svaki atom snage publici na koljenima pjeva: “Ja sam momak iz proklete kuće...“, a već koji trenutak poslije jedan od fanova iz prvog reda zaljeva ga pivom po kosi i licu. Simuliranje sexa na bini nešto je na što bi se danas tek rijetki pjevači, pa i oni koji sebe smatraju žestokim rockerima, odlučili. Međutim, kada Bare to izvodi pred punom Tvornicom nemate osjećaj da gledate isfuravanje u vidu prikupljanja simpatija podivljale mase, već prirodan uvod u žestoki performans žestokog lika. Snaga istine, snaga ljubavi prethodi pjesmi Zauvijek za koje Bare traži vatru u publici, a paralelno priča da je to pjesma koja je nastala kada je on imao nekih 17 godina. Zamišljam si Bareta sa 17. Vidim buntovnog klinca čije pjesme godinama kasnije iz sveg grla pjevaju stariji, mnogo stariji od tih nategnutih 17 i pokušavam se prisjetiti kojem je to još glazbeniku s ovih prostora uspjelo? Nikome? Bare, skidam kapu. Kada pred sobom imate osobu koja se ne postavlja kao netko tko je popio svu pamet svijeta zbog slave koja ga prati i kada publici govori: „To kažem tebi, tebi, tebi, tebi... Ti si zauvijek!“ onda znate da niste fulali mjesto na kojemu ćete provesti večer.
Što Bare ima za reći o pjesmi Sloboda kao nikada? Evo što: „O pa odlično... otkada to nismo svirali.“ Rasturile su Majke pjesmu zajedno s publikom, a isto je bilo i sa `89. Delirij, vraćanje nekim drugim, prošlim, vremenima i Baretova usporedba sa sexom: „Nemojte mislit na sex kao iz Storyja i Glorije...“ Sada bi se mnoge mame zgrozile na te riječi i najrađe potjerale svoje podivljale tinejdžere kućama, ali isti taj čovjek maločas zatim kaže: „Ako treba ostavit ću srce na bini... Ja nikada nisam svoju riječ pregazio.“ I nije. Barem na koncertima. Barem prema očekivanjima onih koji su odvajali od kava i piva u kvartu da tu noć dođu na koncert. ŠA – NA – NA, iliti Molitva Suncu, svojevrsna je prekretnica koncerta. Iako, još ni na pola odsviranog koncerta, nakon što je mahao pivskom bocom pjevajući, udario se po glavi. Krv mu se slijevala po licu i vratu, a Bare k`o Bare, nastavlja pjevati ne obazirući se. Gledajući to ovako iz udobnosti vlastitog doma, sjedeći u fotelji, ne možete se ne zapitati „Zašto?“. Ali, Bare je očito znao zašto, pa dok mu je gitarist Zoran Čulić pokušavao pomoći nagovarajući ga da obriše krv, on nastavlja u svome stilu. Je, obrisao je krv. Doduše, tek nemarnim pokretom s krpom u ruci. Zaboravi je opet u vidu ozljede. Zoki poziva Bareta, koji se nakon kratkog razgovora s njim obraća publici: „Sve je ok, sve je ok... Oni su dobronamjerni. Oni misle da sam ja sebi sad pokidao mozak, ali ne... Idemo dalje! Idemo dalje!“ I išli su dalje na Baretov blues. U toj smo pjesmi mogli čuti Zokijevo umijeće u sviranju gitare, a i Danka kako rastura na klavijaturama. Slijedi Vrijeme je da se krene, a ako vas zanima kamo Bare vam otvoreno kaže: „U p***u materinu.“ Suradnja publike na ovoj je pjesmi na vrhuncu. Glasno pjevajući, praktički preuzimaju refren. Uključenost fanova ne prestaje ni na Odvedi me u kojoj publika ponesena emocijama, koje Bare i Majke uvjerljivo i gotovo zarazno prenose, spremno pjeva.
Sljedeću vam pjesmu kao što Bare kaže: „ne trebam najavljivat!“. Na Budi ponosan ljudi zaista i jesu ponosni. Publika je pokušala nadglasati samu sebe s rukama visoko u zraku. Svi surađuju, a ono što se upravo odvija pred vašim očima ostavlja dojam da je svatko u svom svijetu. „Ne vjerujem onom što je daleko od mene, jer ubija vrijeme...“ Po završetku ove pjesme počinje Ja sam budućnost, a odmah zatim i A ti još... kako Bare kaže: „cmizdriš“. Blok odličnih pjesama, kvalitetnog teksta i uzavrele glazbe nastavlja se s Dobro se osjećam za koje Bare traži: „Aplauz samo za Majke...“. U njoj sličnom tonu stiže Nije lako te Putujem. Zbunjen i ošamućen ona je pjesma od koje svi zaziru na koncertima, pjesma nakon koje stiže: „To je bilo sve za večeras!... Volim vas!“ Katkada to volim vas, koje ruku na srce i ne čujemo često na koncertima, nije dovoljno kada znate da dolazi kraj jednog ludog, ritmičnog, znojnog i mokrog putovanja. No, nije kraj. Majke i Bare ostavili su još nešto za kraj, a to nešto očitovalo se u pjesmama: Iz sve snage, Mršavi pas i Sve što osjećaš. Datum 9.3.2007. tek rijetki neće pamtiti. Oni čije karte i dalje vise zakeljene na zidu spavaće sobe, pamte ga. Oni koji nisu uspjeli ubrati svoju kartu na vrijeme također ga pamte. No, pamte ga i oni koji tada nisu mogli biti ondje, ali ga zahvaljujući dvd - u mogu doživjeti na jedan, ruku na srce, malo drugačiji način. Našla se tu još pokoja pjesma: Milost, Lutak iskrivljenog lica te Novi dani. Svaka bolja od one prethodne, svaka progovara o nekoj svojoj patnji, nekom svom grijehu, nekoj svojoj rani. Bez maske na licima, bez posebno dogovorenog stajlinga, ali s izuzetnom voljom i znanjem, Majke i Bare priveli su svoj povratnički koncert kraju, pri čemu je car s početka priče to i ostao.
Nela Baričević
