A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Gavrilo | 3:34 | ||||
2 | Brod koji tone | 3:36 | ||||
3 | Ko Kain i Abel | 3:15 | ||||
4 | Ja znam da izgledam | 4:41 | ||||
5 | Plačeš | 4:07 | ||||
6 | Sudbina | 3:21 | ||||
7 | Mi nemamo neprijatelje | 4:57 | ||||
8 | Volio sam te | 4:13 | ||||
9 | Osjećam te | 5:00 | ||||
10 | Brodom koji tone | 3:42 |
Ako izuzmemo album Goribora „Evo je banja“, ne mogu se baš sjetiti nekog „domaćeg“, točnije regionalnog izdanja kojeg sam s više nestrpljenja čekao u posljednjih desetak godina, nego što je to slučaj sa albumom „Srce uzavrelo“ grupe Zoster, četvrtog u njihovom katalogu. Pratim ih od samih početaka i albuma „Ojužilo“ kojeg su izdali 2005. godine, potom je došao „Festival budala“ (2007.) pa nakon četiri godine malo je reći odlično izdanje „Imači kada“ (2011.) i konačno početkom tekuće godine Zoster se ponovno ukazao i opet nije razočarao.
Počevši od „Ojužilo“ pa sve do recentnog „Srce uzavrelo“, evidentan je pozitivni pomak, sazrijevanje, odrastanje jednog izrazito talentiranog autora u vidu Marija Knezovića koji je uspio Zoster ostaviti u „sjeni“ i izbjeći vulgarnost mase kojoj je pribjegla nekolicina u samom korijenu muzički srodnih bendova. Za razliku od Dubioza i S.A.R.S-eva koji se trude podilaziti najnižim estradnjačkim porivima i generalnom prostituiranju kritičke misli, Zoster je zadržao dostojanstvo i uznapredovao do sasvim drugog kako muzičkog tako i liričkog nivoa. Stoga, očekivano, nije toliko zanimljiv širokim masama. Što je sasvim uredu, koja je bolja potvrda pravog puta i kvalitete od toga da te ne slijedi rulja?
Izvjesno neizvjesni Mirko Pajčin aka Baja Mali Knindža te Safet Isović su pjevali o Gavrilu Principu, prvospomenutog ološa spominjem čisto iz razloga što radikalni nacionalistički talog pokušava Principa smjestiti u svoju kaljužu gdje on bio heroj ili nekome zločinac nikako ne pripada. U tom pogledu najavna stvar Zosterovog albuma koja nosi ime „Gavrilo“ stavlja određenu protutežu u sveopćoj morbidnoj fašizaciji lika i djela čovjeka čije je „srce uzavrelo“ u mnogočemu odredilo sudbinu ljudi na ovim prostorima. Singl koji ako i izuzmemo neizbježne ideološke i političke konotacije u muzičkom smislu predstavlja jedan o ponajboljih trenutaka Zostera uopće.
Za razliku od prethodnika „Imači kada“ koji je u jednu ruku bio vrhunac i kulminacija onoga što su najavili „Ojužilo“ i „Festival budala“, recentno izdanje donosi prije svega dašak zrelosti i u muzičkom smislu otvaranje sasvim nove stranice benda. Žanrovski bi bilo nezahvalno nabrajati gomilu utjecaja koji se čuju u zvuku Zostera na ovom albumu, ipak, uzmimo za primjer „Ko Kain i Abel“ i „Volio sam te“, numere koje bi muzički pristajale Tarantinovom filmu sa svojim surf rock manirima. Zoster jednostavno briljira, bilo da je riječ o klavirskoj baladi „Plačeš“ ili atmosferom bliska Nick Caveu i Bad Seedsima „Ja znam da ne izgledam“, ovo izdanje u mnogočemu podsjeća na filmski soundtrack ponajprije zbog atmosfere i ujednačenosti kako u smislu kvalitete tako i činjenici da je ovo ploča koja ima glavu i rep te sasvim jasno odašilje poruku jednog zrelog skupa muzičara koji se poput kameleona mogu u svakom trenutku prebaciti na drugi muzički kolosijek i opet ostati jednako uvjerljivi i dobri.
Početak je godine i zaista bi bilo smjelo pričati u ovom trenutku o albumu godine, kako god „Srce uzavrelo“ će se vrzmati negdje oko vrha, Zoster je muzička priča vrijednja pažnje, ne okreći glavu brate.
Mihael Pinter