facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Celloverse


Bookmark

Data

Released Siječanj 2015
Format Albumi
Vrsta / Crossover / Chamber Pop / Classic Rock
Dodano Srijeda, 25 Veljača 2015
Žanr Pop-Rock
Length 47:53
Broj diskova 1
Edition date Siječanj 2015
Država Europe
Etiketa Sony Classical
Catalog Number SICP 30708
Edition details Objavljeno: 9.1.2015.; produkcija: Luka Šulić, Stjepan Hauser i Filip Vidović; snimano: Morris Studio, Zagreb
Tags Filip Vidović 2Cellos Sony Classical Stjepan Hauser Luka Šulić

Review

Naši su dečki novim albumom „Celloverse“ pokušali slušateljima približiti svoj svijet ispunjen zvucima ničeg drugog osim violončela. Ovo je njihovo treće po redu studijsko izdanje, a zanimljiva je činjenica da su ga producirali sami uz pomoć Filipa Vidovića. Premda vođeni moćnim Sony Masterworksom, dečki još uvijek imaju pregršt vlastite umjetničke slobode što na ovom djelu posebno dolazi do izražaja. Prvenstveno zbog toga što je jedino gostovanje ono pijanista Lang Langa na „Live And Let Die“, dok je preostalih dvanaest kompozicija isključivo nezasitna borba dva violončela. Zvuk je prilično sirov pa je tako snimanjem do krajnje granice zadržana ljepota melodije koju ovi instrumenti stvaraju. Na nekim stvarima su prisutni pozadinski uzdisaji, što djeluje simpatično i doprinosi ugođaju kao na izvedbama uživo, onima odrađenima na najbolji mogući način.

Cijela stvar započinje s pregršt energije, uvertirom Rossinijevog „Williama Tella“ na koju se nastavlja melodična „The Trooper“ legendarnih Maidena. Pjesma je uistinu eksplozivna, potrebno ju je nekoliko puta preslušati, samo zato jer te sva ta energija nagna da pjesmu staviš na repeat. Istu su pjesmu obradili i začetnici cello-rocka/metala, finska grupa Apocalyptica, nekoliko godina prije nego što su se 2Cellos uopće sjetili uploadati Smooth Criminal. Iako sam njihov veliki fan, u Apocalypticinoj verziji se osjeti finska suzdržanost, hladnoća i profinjenost, naspram Stjepanove i Lukine mladenačke spontanosti i hiperaktivnosti kojoj nema granice. Nisam mislila da ću to ikada reći, no 2Cellos su bolje odradili posao, na duplo manje instrumenata. Relativno novi hit, „I Will Wait“ Mumford & Sonsa pronašao je svoje mjesto na ovom albumu te ga upotpunjuje prekrasnom melodijom koja vodi do još jednog spoja, ovog puta se radi o Vivaldiju i AC/DC. Spot za ovu stvar oborio je sve rekorde gledanosti na Youtubeu, a isto vrijedi kao i za „The Trooper“ – želiš ga slušati još, još, opet i opet. Žestina hard rocka AC/DC-a sada je dobila novu dimenziju. S Museom koketiraju još od prvog albuma, a na ovom su obradili „Hysteriu“. Meni osobno, uz Jacksonovu „They Don't Care About Us“ najdraže stvari na ovom albumu. „Hysteria“ upravo ima tu neku posebnu energiju o kojoj dečki cijelo vrijeme govore te se kao takva odlično uklapa u njihov opus. Slijedi emotivna „Shape Of My Heart“, prilično nježna i izrazito upečatljiva. Hans Zimmer autor je dvije stvari, vrckave i pomalo mistične  „Mombasse“ i njenog kontrasta „Time“. Suradnja Aloe Blacca i Aviciija u pjesmi „Wake Me Up“ podigla ih je u visine; sigurna sam da malo tko nije čuo njenu zaraznu melodiju. Dečki su je obradili u svom stilu i snimili šaljiv spot koji prikazuje njihovu prošlost, sadašnjost i budućnost. Michael Jackson je još jednom pronašao mjesto na albumu, pjesmom „They Don't Care About Us“ koja je zaigrana i daje posebnost albumu jer je drugačija od ostalih. Obrada udaraljki je izvrsno odrađena. „Live And Let Die“ još jednom donosi filmsku atmosferu, ovaj puta uz potporu pijanista Lang Langa. Kako se bliži kraj albuma, tako raste ozbiljnost i primak klasičnoj glazbi. Radioheadov „Street Spirit (Fate Out)“ zvuči vrlo sofisticirano, a za sam kraj ostavljena je autorska stvar „Celloverse“. Budući da dečki u budućnosti planiraju raditi više vlastitih stvari, moglo bi se shvatiti da je ova pjesma tome svojevrsna najava. I više nego dobra, moram priznati. Ona je kao sinteza njihovog dosadašnjeg rada i glazbenog ukusa te na neki način posjeduje elemente i doživljaj većine toga što su dosad obradili. Nije žestoka, ali je vrlo precizna, pažljivo strukturirana i izvedena.

Ono što sam očekivala od ovog albuma bio je logičan slijed njihove karijere, odnosno komercijalizacija i prilagođavanje publici. No, dečki su me vrlo, vrlo ugodno iznenadili jer na ovom albumu, ne samo da su zadržali svoj duh i način stvaranja, već su ga odveli na jednu novu razinu, puno višu i puno bolju, bez ikakvih kompromisa. Dokaz su da se i vlastitim radom i talentom, odnosno stvaranjem glazbe koju uistinu voliš i osjetiš u srcu može postići planetarni uspjeh.

Maja Trstenjak

Hits 854
In2ition « In2ition 2Cellos Albumi Kronologija Score » Score