A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Break The Cycle | 4:09 | ||||
2 | We Win | 3:38 | ||||
3 | New Kids | 2:53 | ||||
4 | Sisters And Brothers | 4:18 | ||||
5 | Not Enough | 2:52 | ||||
6 | Out West | 5:42 | ||||
7 | Signs | 2:34 | ||||
8 | Cynical Soul | 2:29 | ||||
9 | The Curtain | 4:31 | ||||
10 | Please | 1:21 | ||||
11 | You Leave Me | 2:56 | ||||
12 | Thirst No More | 4:49 |
Sviraju i stvaraju zajedno već šest godina, dolaze iz Nashvillea i "Sisters and Brothers" im je već treći album; za The Vespers sam tek nedavno čuo, kad su mi slučajno zapeli za oko na jednom od stranih glazbenih portala, a vjerujem kako je i premoćnoj većini vas ovo posve novo ime. Za oko su mi pak zapeli prvo fotografijom – dvije djevojke i dva mladića koji se očito ne odijevaju i dotjeruju listajući suvremene modne magazine i svi očito sa sunčane strane ulice, odnosno, livade – a glazba je to – nježan spoj najfinije americane, bluegrassa, folka, gospela i rocka – na najprikladniji način popratila i navela me da ih, kao nedavno i odlične, zvukom srodne The Secret Sisters, predstavim i hrvatskoj publici…
Bend čine, kako naziv ovoga albuma baš doslovno sugerira, dvije sestre i dva brata: Callie i Phoebe Cryar su samo srce i duša ekipe, pišući pjesme, pjevajući ih u predivnom dvoglasju, te svirajući gotovo sve osim bubnjeva (električne i akustične gitare, mandolinu, bendžo, ukulele, električni bas), dok su Bruno i Taylor Jones zaduženi za ritam, svirajući bas i bubnjeve, ali po potrebi i mandolinu, dobro i bendžo. I dok su dvije sestre naklonjenije i vičnije folk-izrazu, braća su odrastala slušajući i rock, kojeg su unijeli i u zvuk benda.
"Sisters and Brothers" je, kako sam već naveo, njihov treći album, koji ranije radove, "Tell Your Mama" iz 2010. i "The Fourth Wall" iz 2012., odvodi stepenicu dalje, u puniji, više popu okrenut, mjestimice čak rokerskiji zvuk. Naravno, njihovi pop i rock i dalje su do zadnje note utopljeni u američku tradicionalnu glazbu, ali pjesme na najnovijem im albumu poprimaju čvršću, muskulativniju strukturu što ih približava američkoj srednjoj struji. Već uvodna "Break the Cycle" svojim snažnim bubnjevima praši kao nijedna iz dotadašnjeg im kataloga, a to zgušnjavanje krvne slike nastavit će se i u većini ostalih pjesama, poput, primjerice, gotovo plesne "Signs" ili odličnog folk-rocka "Out West". No, The Vespers su najuvjerljiviji ipak u tišim, sporijim iskazima, za što je najljepši primjer završna "Thirst No More", u kojoj je možda najviše naglašena religioznost svih članova benda, srodna joj "Please" ili uljuljkujuća "The Curtain".
The Vespers su, osim dojmljive, milozvučne glazbe kojom sa svih osam nogu stoje u tradiciji, ali i više nego otvoreni suvremenijim formama i recepturama, donijeli i ljepotu te dobrotu kao imperative ispred hedonizma i relativističke kulerštine, čemu svakako kumuje činjenica da su svi iz benda praktični vjernici (sam naziv benda dolazi od riječi "vesper", što označuje večernju molitvu). "Nismo kršćanski bend, ali smo bend sastavljen od kršćana", sažela je jednom prigodom Callie, pojasnivši time možda na najbolji način ishodišta i kolorit njihova rada. Spojivši na "Sisters and Brothers" bez ikakve pretencioznosti ili halabuke svoj vjerski život s glazbenim te korijene sa suvremenijim strujanjima, The Vespers su razvili svoju skromnu dobitnu formulu; nećete ih naći na naslovnicama magazina ni recenzije u bitnijim europskim magazinima i portalima, ali to je tako više zbog njihove povučenosti i nenametljivosti nego zbog same glazbe koja pak kristalno jasno reflektira te njihove osobine i unutarnji im svijet.
Toni Matošin