Review
Lollobrigida su jedna vrlo vesela, šarena i cifrasta pop trash pojava na domaćoj glazbenoj sceni. Iako su mnogi vukli razne paralele i pokušavali opisivati Lollobrigidu kao više ili manje uspješnu inačicu domaćih izvođača osamdesetih godina (npr. Denis & Denis) preslušavajući album prvijenac
Cartoon Explosion stekao sam stekao sasvim drugačiju sliku.
Kao jedna od brojnih asocijacija koje mi se vrte po glavi jest film Momačka večer sa Tom Hanksom u naslovnoj ulozi. Točnije kraj filma i veliko finale gdje svi k'o ludi uživaju u glazbi ženskog pop benda i raznim dopuštenim i nedopuštenim sredstvima pokazujući nam zašto su 80-te dobile epitet "ludih" godina. Upravo to je ovaj album, jedna velika luda i vesela zabava. Album nabijen pozitivnom energijom koji ćete vrlo rado htjeti preslušati u nekoj šašavoj šarenoj odjeći kako bi se poistovjetili s glazbom i saživjeli sa vremenom. Iako je ovaj uradak daleko od svojih godina kojima odaje počast on gotovo niti u jednom trenutku ne zaostaje za njima.
No kako sve ne može biti idealno napravljeno tako i ovaj album ima svojih mana. Kao slabije točke Cartoon Expolsiona definitivno bih izdvojio Pozdravni govor i pjesmu Es Geht Daum. No ova potonja vjerojatno mi nije zapela za uho upravo zbog toga što mi sam njemački jezik i nije previše omiljen pa se onda i tu pjesmu ne bi moglo promatrati kao crnu rupu na albumu.
U vrijeme kada je interes za minulim vremenima i glazbom naglo porastao te kad biti retro znači biti in ovaj album je sa svojim ""jeftinim"" zvukom kičastih 80-ih pravi pogodak. Jedino je pitanje hoće li to slušatelji prepoznati.
Dragutin Andrić