A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
0 | Song | 0:00 | ||||
1 | Ghost Town | 3:28 | ||||
2 | The Original High | 3:26 | ||||
3 | Another Lonely Night | 3:46 | ||||
4 | Underground | 3:37 | ||||
5 | There I Said It | 4:21 | ||||
6 | Rumors | 3:46 | ||||
7 | Evil In The Night | 3:56 | ||||
8 | Lucy | 3:32 | ||||
9 | Things I Didn't Say | 3:58 | ||||
10 | The Light | 3:36 | ||||
11 | Heavy Fire | 3:19 |
Mnogo je lakše razabrati zabludu nego otkriti istinu. Zabluda leži na površini i s njom bi trebalo biti lako izaći na kraj. Istina počiva u dubini i traganje za njom nije niti malo lagana i jednostavna stvar.
Moja zabluda vezana uz Adama Lamberta temelji se mojim prisustvom na njegovom nedavnom koncertu održanom u Beču, gdje je prilično samouvjereno i autentično, a opet drugačije preuzeo glasovne uloge, nekad rezervirane za jednog i jedinog Freddiea. Upravo mi je taj njegov nepatvoreni rock image stvorio presumpciju kako bi i njegov najnoviji album mogao biti na sličnom tragu.
No, i jedna kriva premisa dovela je do krivog zaključka, stoga je pravi trenutak da njegovu najnoviju glazbenu istinu iznesemo iz, u ovom slučaju, plitkih, predvidivih dubina.
A ona je jednostavna – Adam je olako, doduše sasvim razumljivo prešao na tamnu ,ali uvijek financijski isplativu stranu pop glazbe. Da istina bude još gora, u pitanju je nažalost aktualna, trendovska, sve više prisutna prezentacija američkog elektronskog popa, lišenog u najvećem dijelu bilo kakve duše i zanimljivosti, glazbene produkcije uvelike bazirane na sintetskoj svirci koja sve više zamjenjuju dobre, stare instrumente. Tako nam Ameri osim bejzbola, Coca Cole i sličnih stereotipa nameću još jedan, koji pomalo ali sigurno uništava dobru glazbu. Sasvim sam siguran da zagovornici svjetskih zavjera i urota o ovome imaju itekako što kazati.
Dodatni zajednički nazivnik takvog američkog popa usmjeren je najvećim dijelom na ples , pa otvarajuća „Ghost town“ nedvojbeno potvrđuje to pravilo – Adamov glas potenciran jekom uz elektronska čuda ipak predstavlja donekle simpatičan spoj glam rocka i house glazbe uz soul vokal poput Georgea Michela; pa takav hibrid skoro da može proći i na nekom koncertu elektronske glazbe i to ne kao udarna tema večeri.
Adamov vokal, makar u početnim numerama umnogome spašava ukupan dojam, stoga prvenstveno zahvaljujući njemu „Another Lonely Night“, te pomalo R&B „Underground“,zatim „Evil In The Night“ sa bezočnim prepisivanjem Neil Rogersovih funky gitara – imaju šanse na top listama.
No, već naredne - naslovna „The Original High“ i „Lucy“ u kojoj je Brian May gitarskim solom „morao“ Adamu vratiti dug, sintetskim su pristupom skoro u potpunosti unakazile, zaista prekrasan i moćan Adamov vokal, te u trenu i promijenile moje gore netom izneseno mišljenje.
Naredne kompozicije sve više podsjećaju na neuspješne pjesmuljke nekog boy benda, dodatno kompromitirajući Adamov vokal, bljedilo materijala sve više poprima odlike whiter shade of pale, ne referirajući se pri tome na fenomenalnu obradu poznate Bachove teme. Nedostajao je samo jedan „uspješan“ duel s nekim rapperom, hip- hopperom da dodatno potvrdi i zapečati gore navedeno bljedilo.
Obzirom na veću koncentraciju metala i elektronike u odnosu na tkivo i neurone, zbilja me zanima kako će ovo zvučati u živo. Možda Adam, dva-tri ženska vokala i jedna velika elektronska kutija?
Siguran sam kako će njegov macho izgled, glas, te materijal koji je napravljen isključivo zbog poziva na ples imati najvećeg odziva kod mlađe ženske populacije.
A upravo zbog navedenog, ekonomska komponenta ne bi trebala nimalo patiti, pa mi se nameće konačan zaključak kako je sve ovo i napravljeno zbog toga. A glazba? Ma tko je šljivi.
Đorđe Škarica
« Trespassing | Adam Lambert Albumi Kronologija | Velvet » |