Federico Britos Presents Hot Club of the Americas

Review

Jedan od najznačajnijih violinista u povijesti jazza, Francuz talijanskog podrijetla, Stephane Grappelli je ostvario uspješnu samostalnu karijeru snimivši mnogobrojne albume i surađujući s najpoznatijim jazzistima. Slavu je stekao 1930-ih svirajući sa slavnim gitaristom Djangom Reinhardtom čiji je bio najznačajniji suradnik. Zajedno su ostvarili revolucionarne promjene na svjetskoj glazbenoj sceni. Primjerice, utemeljili su gypsy swing koji je bio jedinim autentičnim odgovorom na američki jazz (swing) toga doba i izvršio je snažan utjecaj na glazbenike s druge strane Atlantica. Još danas imaju mnogobrojne sljedbenike koji najčešće djeluju u sastavima koji oponašaju njihov legendarni Quintett du Hot Clube de France. Jedan od njih je urugvajski violinist Federico Britos koji je sjevernoameričke i latinoameričke jazz glazbenike okupio u sastav “Hot Club of the Americas” i snimio album posvećen Grappelliju. Radi se o neuobičajenim izvedbama gypsy swinga koje sviraju sa snažnim prizvukom latinoameričke glazbe. Osim sekcije gudača u nekim im se izvedbama kao gosti pridružuju poznati latino i jazz glazbenici, među ostalima pijanisti Gonzalo Rubalcaba i Antonio Adolfo, kongero Giovanni Hidalgo, pjevačica Cecile McLorin Salvant i usni harmonikaš Hendrik Meurkens. Snažnu povezanost sa spomenutim stilom ostvarilil su uvrstivši na repertoar poznate skladbe što su ih napisali Grappelli i Reinhardt: “Djangology” i “Tears” ili pak Reinhardt sam: “Melodie au crepescule” te njegovu najpoznatiju skladbu “Nuages” koja je bila himnom njihova Quintetta du Hot Clube de France, a danas i svih sastava koji nastavljaju njihovo djelo. Osim traditionala i jazz standarda iz njihova repertoara, snimili su i dvije verzije poznate pjesme “La Vie en rose”. McLorin Salvant jednu pjeva na francuskom a jednu na engleskom.

Davor Hrvoj