Review
Ponekad album jednostavno pogodi ugođaj koji je slušatelju baš trebao u tom trenutku. Tada možemo zanemariti brojne mane na albumu samo zato što je on upravo ono što trebamo. Primjer takvog albuma je „Down In Heaven“ Twin Peaksa, čiji lagani 60ima inspirirani rock savršeno paše uz nepodnošljive ljetne vrućine kakve nas prate zadnjih tjedana.
Čikaška četvorka je prethodno izdala dva albuma, „Sunken“ 2013. i „Wild Onion“ 2014., na kojima su prezentirali kombinaciju garage rocka Strokesa i punka Stoogesa. Na „Down In Heaven“ dolazi do osjetnog pomaka u njihovom zvuku, nema ni traga prijespomenutim sličnostima sa Strokesima, a glavni utjecaj su im bili kultni bendovi poput Rolling Stonesa i Kinksa. Promjena zvuka je vezana i uz promjenu u sastavu benda, bendu se pridružio klavijaturist Colin Croom čije sviranje pomaže puno zrelijem ugođaju koji album ima u odnosu na svoje prethodnike.
S obzirom da je riječ u bendu u kojem tri člana, gitaristi Cadien Lake James i Clay Frankel te basist Jack Dolan, imaju uloge tekstopisaca, album djeluje iznenađujuće kompaktno. Glavna primjedba bi bila ujedno i ono što album čini tako savršenim „ljetnim“ slušanjem: rijetki su trenuci u kojima je album uzbudljiv za slušanje, tekstovi teško mogu biti standardnije opisivanje ljubavnih problema, ali sve to pridonosi dojmu da je album stvoren za puštanje dok je slušatelj zavaljen u ležaljku uz hladno piće u ruci.
Sa oko 42 minute trajanja album pleše na granici između dovoljno kratkog da ostane zanimljiv do samog kraja te predugog s obzirom na materijal na raspolaganju. Pred kraj albuma „Lolisa“ i „Stain“ ostavljaju dojam kao da smo to već čuli desetak minuta ranije, prije nego što odlična „Have You Ever?“ zatvori album u stilu te tjera na ponovno slušanje. Od 13 pjesama nijedna ne prelazi četiri minute trajanja, a tek ih nekoliko pada ispod tri minute.
Od pjesmi za istaknuti na albumu uvodnu „Walk To The One You Love“, ujedno i najavni singl albuma, na kojoj je standardno odličan vokal Jamesa nadopunjen puno grubljim vokalom Frankela, rezultat čega je pomalo neispolirana, ali izrazito šarmantna pjesma. Na nju se nadovezuje odlična „Wanted You“, a među vrhunce spada i drugi singl albuma „Butterfly“, koji sadrži i vjerojatno najbolji riff na istom.
„Down In Heaven“ je na puno načina iznenađujući album, od benda čiji su članovi u ranim 20ima rijetko možemo očekivati takav značajan zaokret u zvuku, a još manje da će iz njega uspjeti izvući nešto što će biti na razini prethodnih ostvarenja, a slučaju Twin Peaksa čak ih i nadmašiti. Na albumu uspijevaju majstorski postići zvuk nastao više desetaka godina prije samih članova benda.
Janko Sladović
/
