Wagner Goes to Hollywood

Review

Tijekom šestogodišnjeg djelovanja sastava Borna Šercar's Jazziana Croatica njegova se postava nije mijenjala, što je iznimno važno za razvijanje ideja, glazbeno zajedništvo, uvjerljivost poruke koju želi prenijeti. Upravo se te odlike osjećaju na novom diskografskom ostvarenju kvarteta koji uz bubnjara Bornu Šercara čine sopran i tenor saksofonist Vojkan Jocić, pijanist Zvjezdan Ružić i kontrabasist Tihomir Hojsak. Nakon tri objavljena CD-a: A Little Book Of Notes, na snimanju kojeg je sudjelovao i gitarist Ante Gelo, Nehaj i Jazziana Croatica Big Band, na kojem je kvartet proširen u formaciju big banda, album Wagner Goes To Hollywood donosi glazbeni kontinuitet, osebujan jazz koji se naslanja na tradiciju. Do sad su bili usredotočeni na autorske skladbe i obrade djela hrvatske glazbene tradicije - od samog početka u njihovu su repertoaru, između ostalih, bila zastupljena djela autora klasične (Šercar je klasično obrazovan glazbenik) i ne samo klasične glazbe, ali uvijek hrvatskih, kao što su Blagoje Bersa i Miljenko Prohaska - dok na ovom albumu iskoračuju iz tog modela. Naime, u nekoliko skladbi svojem glazbenom jeziku prilagodili su djela velikana svjetske glazbe: Simple Symphony Benjamina Brittena, uvertira opere Tannhauser, Siegfried's Funeral March iz opere Gotterdammerung i Die Walkure Ride of the Valkyries Richarda Wagnera te Brindisi iz La Traviate, Va, Pensiero iz Nabucca i Anvil chorus iz Il Trovatore Giuseppea Verdija. Taj je program osmišljen 2013. na poticaj organizatora 50. Glazbene tribine Opatija na kojoj su obilježene obljetnice rođenja tih skladatelja: dvjestote Wagnera i Verdija te stota Brittena. No, nisu zapostavili niti hrvatske autore, što je, uostalom, osnovna zamisao projekta Jazziana Croatica. Na jazz su način obradili pjesme Durme, Durme Emila Cossetta, Ljuven sanak Josipa Hatzea, Robinjica Blagoja Berse i Lehku noć Vladimira Ruždjaka. U izvedbama tih djela otišli su još jedan korak dalje uskladivši svoj poriv za jazz idiomom s klasičarskim izvedbama opernih pjevačica. U izvedbama pjesama Durme, Durme i Robinjica pridružuje im se Ana Lice, a u Ljuven sanak i Lehku noć Valentina Fijačko Kobić. No, u tim, kraćim izvedbama nego što su instrumentalne, osjeća se da ih ta prilagodba još uvijek djelomično sputava, da je kompromis ostvaren na štetu jazzističke slobode, da takav način suradnje tek treba razvijati.

Davor Hrvoj, preuzeto iz časopisa Cantus, br. 194/195