facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Dobrodošli na okean

Bookmark

Data

Released Studeni 2012
Format Albumi
Vrsta / Alternative rock / Indie rock / Punk rock / Stoner rock / Post-punk / Alternative/Indie Rock
Dodano Srijeda, 19 Listopad 2016
Žanr Rock
Length 26:21
Broj diskova 1
Edition date Studeni 2012
Država Slovenija
Etiketa Moonlee Records
Catalog Number HMRL028
Edition details objavljeno: 29.11.2012.; produkcija: Primož Vozelj i Repetitor; snimano: 2011. i 2012. - Beograd, Ljubljana, Vrbas i Trbovlje
Tags Moonlee Records Primož Vozelj Repetitor

Review

Trebalo se strpiti do sljedećeg ukoričenja njihove muzike, no od 2008. i znamenitog «Sve što vidim je prvi put» nismo ni stigli biti nestrpljivi pošto je Repetitor, obilazeći region uzduž i poprijeko, redovito pohodio i naše krajeve. Tako su nove pjesme, kao sastavni dio setlista koncerata još od prije dvije godine, zaživjele i prije službene nasnimljene objave pa je drugi album stigao kao neka vrsta okrunjavanja koncertne sveprisutnosti, i nova ishodišna točka za sljedeći val nastupa.

«Dobrodošli na okean» našao se u probranom društvu izdanja Mr. Moonleeja (Bernays Propaganda, Xaxaxa, Lunar, Damir Avdić, Analena...) umjesto beogradskog Odličnog hrčka. Promjene prate i «albumsko» sazrijevanje: dok je «Prvi put» svirao kao kolekcija pjesama-ubojica, drugi je kompaktno, koncizno i svrhovito albumski zaokružen. Pjesme su ovdje puno bitnije određene poretkom i tako super funkcioniraju, a album se sluša u jednom dahu. Sve što je imalo suvišno tu je odrješito izrezano. Najupečatljivije je to kod tekstova. Umjesto priča, poput jednog dana u životu «Prosečnog čoveka», ovdje se uzastopce izvikuju jedna, dvije rečenice, premda sadržajno implicitnije, i dalje britke i direktne: «Ovaj grad nije dovoljno velik ni za jednog od nas» (jedini stih openera «Djevojke idu u Minhen»), «Ovog puta bit ću bolji sada krećem is-po-četka», «Ništa nije važno jer ovo nije stvarnost!» i tako dalje i tako dalje.

Muzika je isti onaj Repetitor, zapaljivi zidovi buke, distorzirani riffovi, mahniti bubanj, sirovi bijes blizak onom Sonic Youth, Fugazi, Mudhoney i srpskog novovalnog nasljeđa. Premda im se blizina pogotovo ovih posljednjih, Discipline, Šarla i Električnog Orgazma, najčešće zamjera, treba se sjetiti da je riječ o bendu koji se opisuje kao izraz mladenačkog prkosa, krik generacije i katarzično-bučno koncertno iskustvo, i za koji je ovo dakle najprirodniji muzički izraz (i uostalom, treba se sjetiti da su si dali ime Repetitor). Pa ipak, premda bi i to bilo skroz u redu, nisu Repetitor primjer tek nekog beogradskog novovalnog «revivala» u smislu u kojem se tako nešto desilo recimo s Interpolom i Editorsima prema Joy Divisionu. To je prije svega zvuk ovog vremena i njih samih u njemu kao kreativna nadogradnja sirovog post-panka koji se već izrazio. Kroz bijesno-maničnu buku oni pjevaju o prazninama i otuđenosti («Pukotine» s prvog albuma, «Dobrodošli na okean» koji «dovoljno je dubok da potopi tvoj san», akustična «Pripazi na ljude») i virtualnim (ne)stvarnostima («Dostupni i laki» i «Lica») jednostavnom, ali snažnom izravnošću razrješujući sa svim patetičnim ili «eksperimentalnim» trendovima u sadašnjoj muzici. Sve to skupa sad završava tako da ih se naziva «generacijskim bendom». Koje god bile konotacije takve etikete, Repetitoru se desilo prepoznavanje s publikom, a to danas na domaćoj muzičkoj sceni rijetko tko ima (dešavaju se ili pojedinačni klikovi ili se formiraju ekskluzivne mini fan-baze). Tome se moglo osvjedočiti i prije nekoliko tjedana u Močvari; o njima se i značajno više piše i prerasli su u nešto 'standardno dobro'. A u tom je smislu ovaj tekst htio namjestiti i utvrditi vizuru prema bendu umjesto ponavljanja opisa njihove neupitne izvrsnosti. Ali na kraju je ipak najbitnije ići na koncerte.

Danijela Kovačec

Hits 117
Sve što vidim je prvi put « Sve što vidim je prvi put Repetitor Albumi Kronologija Gde ćeš » Gde ćeš

Posljednje recenzirano - 42