A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Suženi snovi | 3:30 | ||||
2 | Gde ćeš | 3:27 | ||||
3 | Jataci | 2:37 | ||||
4 | Kralj ničega | 2:51 | ||||
5 | Crvena | 5:27 | ||||
6 | Ako te ikada | 3:05 | ||||
7 | Beskraj | 3:35 | ||||
8 | Ekspedicija | 4:21 |
Beogradska skupina Repetitor, trio sačinjen od Milene na bubnju, Ane Marije na basu te Borisa na gitari sramežljivo je posjetio Zagreb prvi puta još tamo prije desetak godina u KSET-u, te polako ali sigurno energičnim svirkama gradio status noise garažne atrakcije. Ostatak je povijest, studijski prvijenac „Sve Što Vidim Oko Sebe je Prvi Put“ samo je bio najava za eksploziju popularnosti izlaskom izvrsnog „Devojke Idu u Minhen“. Jedan od najboljih albuma iz regije u posljednjih par godina donio je neku dodatnu dozu agresije i glasnoće u žanr, a sve je to live svirkama podignuto na nekoliko stepenica više.
Četiri godine nakon, ispred nas je treći album Repetitora od kojeg se očekivalo jako puno, ako ne i previše, jer je ljestvica 2012 godine devojkama iz Minhena podignuta visoko. Ako je taj album bio baziran na riffovima, treći „Gde Ćeš“ podredio se u potpunosti ritam sekciji. Ponavljanja prokušane formule minimalističke recitacije stihova uz snažne riffove ovog puta zamijenjeno je nešto suptilnijim formama (Crvena), a zvuk na Ako Te Ikada, koju bend izvodi uživo već neko vrijeme nadilazi klasičniji post-punk i garage zvuk ulazeći u hardcore vode. Ipak, kada bend ima jasno zacrtanu viziju oja obitava unutar jednog kreativno skučenog žanra, neminovno je da „Gde Ćeš“ ima trenutke u kojima podsjeća na prethodna dva izdanja. Takvo što ne treba uzeti za zlo jer i nove pjesme, pogotovo singl „Suženi Snovi“ pokazuju potencijal da postanu pravi hitovi.
Jedva trideset minuta materijala pruža dovoljno, a i više glazbe, iako smo na novi album čekali četiri godine. Da se razumijemo ne govorimo ovdje u otkrivanju tople vode, već samo u vrhunskoj izvedbi jednog izričaja uz šmek balkanske prgavosti, a to su upravo oni trenuci kada se visoki i mršav Boris savije poput upitnika na bini.
Ukratko, Repetitor to radi bolje od drugih. Nije slučajnost da su upravo oni svirali u dalekoj Estoniji i Kini, nipošto nije slučajno da Repetitor na polugodišnjoj bazi puni zagrebačke dvorane i krade „show“ velikanima na domaćim festivalima. Album nije, barem zasad, nadmašio „Devojke idu na Okean“ ali će sigurno u live izvedbi dobiti na snazi. Punokrvna, podebljana četvorka.
Mislav Miličević
« Dobrodošli na okean | Repetitor Albumi Kronologija | Prazan prostor među nama koji može i da ne postoji » |