facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Come Around Sundown


Bookmark

Data

Released Listopad 2010
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Southern rock
Dodano Ponedjeljak, 04 Travanj 2011
Žanr Rock
Length 47:26
Broj diskova 1
Edition date 2010
Država USA
Etiketa RCA
Tags

Review

Nekadašnji “pocket band” izmasakrirao je i prostituirao vlastito glazbeno bivstvo
(You hate hipsters…I hate sell-outs)
 
I hate fucking hipsters, izjava je koju je Caleb Folowhill nedavno izrekao za časopis Rolling Stone. Caleb, naravno, ne želi (više) biti u kategoriji indie benda. Obitelj Folowhill sada užurbano i marljivo izgrađuje priželjkivanu “boxset karijeru”. U mjesecima prije izdavanje najnovijeg albuma Come Around Sundown u medije su izbacivalu izjave tipa we fucking hate “sex on fire” i the new record will sound darker and grungier i time potakli svojevrsni rat postova na you tubeu i raznim glazbenim forumima između “starih” (the true ones) i “novih” (the fake newbies) fanova. Dok se jedni neumorno valjaju u naslijeđu prošlih dana ovog benda, kada su na pozornicama mračnih, zadimljenih klubova svojim opičenim frizurama i neopterećenim zvukom i nastupom, osvajali (tu istu, prozvanu) hipster publiku, drugi su zajašili (i popušili) val (sapuničastih) pjesama koje je izbacio album Only by the Night i svoju ljubav prema novootkrivenom bendu brane spikama tipa Kings of Leon trebali bi se zvati Kings of the World! Kaj brijete da se bend prodao i da kada, su skratili kosu, sa time su odmah i skratili svoj glazbeni kredibilitet? Pa, oni kao i svaki drugi glazbenik, evoluiraju u svom izričaju. Pa, neće zauvijek raditi stvari poput “King of Rodeo”, koliko god vi cmoljili i plakali za time, Kingsi su sada zakon. (svaka sličnost sa stvarnim postovima je namjerna).
 
Rasprave o Kings of Leon kao bendu koji se prodao za stadione, novce, život rock zvijezda i seks sa fotomodelima, već su odavna prožvakane, ispljunute i blijede tamo negdje na suncem obasjanim sjećanjima na glazbene trenutke kada im je i sam (the one and only) BOB (Dylan) nakon jednog nastupa rekao That’s one hell of a song. What is it called like?”
Bila je to Trani… (ah, ta Trani….)
 
Folowhilli su sada svjetsko glazbeno blago. Bend koji se rado pušta na tulumarkama. Njihovi posteri vade se iz Teena i lijepe iznad kreveta tinejdžerki koje sanjaju kako zajedno sa njima žive na velikoj farmi u Tennesseeju i uzgajaju kukuruz. Sex on Fire i Use somebody sada su čudovišta sa vlastitim respiratornim sustavom. Svidjelo se to njima ili ne. Osobno, nadala sam se da im se to neće nimalo svidjeti i da će se svom silinom preostalog glazbenog bunta ubaciti u sprječavanje potopa bendovskog identiteta u klišejrizirane rock priče. Ma…svi ih znamo već napamet, a među prvim redcima nostalgične novinarske rock biografije piše nešto kao: …počeli kao cool, mali underground bend o kojem bruji cijela alternativna scena, napravili dva super albuma, jedan malo manje super, ali opet dovoljno dobar i dovoljno catchy i dražestan da je i dalje cool i jedan megalomanski, stadium-rock album koji ih je svrstao u TOP 10 svih radijskih lista (vjerojatno i one na Radio Martinu ) i donio im slavu i pare i sada su svi od njih očekivali da postanu sljedeći glazbeni proroci i spasioci ili nestanu u moru komercijaliziranih, uniformiranih MTV rock bendova…
 
Na ovom dijelu (predvidljive) priče nadala sam se da će pokazati srednji prst arenama, rock baladama, neinspiranim rifovima, melodramatičnim banalnim tekstovima o ljubavi i boli… Nadala sam se da će se ponovno razbacivati neopterećenom energijom kojom su zračili na Youth and Young Manhood…Nadala sam se da će šokirati sve tinjedžerke i zaploviti u nekakvu (Leonsku) avangardu. No, nisu. Naravno da nisu. Umjesto povratka na tron bendova koje ponosno stavljate na svoj iPod i ljubomorno ih tamo čuvate od pogleda i znatiželje drugih, oni su odlučili izdati album koji po svemu nadmašuje Only By the Night. Po svemu lošemu, na žalost. 
 
Usporedba “novih” Kingsa sa ovim i onim mega-pop-hit bendovima ima napretek…isto kao i pokušaja da se njihov zvuk opiše pomoću nabacivanja imena (većinom) legendarnih i talentiranih glazbenika…Stoga, sve koje zanimaju takve spike, preporučujem uporabu google tražilice. Broj članaka koje će vam izbaciti, neće vas razočarati. Za mene, peti studijski album benda koji mi je nekada bio taaaaako cool, ostaje totalno razočaranje. 
 
Osjećam se kao dijete koje je otkrilo najfiniju slastičarnicu u gradu, sa nafinijim cheesecakeom ikada i onda budem prisiljena promatrati kako iz godine u godinu, ta mala, slatka slastičarna iz zabačenog kvarta i dekorirana u shabby chic stilu, sa crveno-bijelim stoljnacima na kockice, postaje sve popularnija….sve veća…uskoro šarmantne stoljnake zamjenjuju oni plastificirani iz Offertisime, shabby chic prerasta u IKEA chic…kvart se mijenja za lokaciju u Tkalči…a ono najgore…nad mojim najdražim, najfinijim cheesecakeom (ever!) izvršeni su masakr i prostitucija njegova bivstva – i sada se u razvodnjenom obliku prodaje kao franšiziran “cheesecake and go” proizvod.
 
Svima nam je poznat taj osjećaj, zar ne? Zato znate koliko takvo iskustvo boli…
A novi Kings of Leon ZAISTA bole…
 
Lidia Horvat
Hits 290
Only by the Night « Only by the Night Kings Of Leon Albumi Kronologija Mechanical Bull » Mechanical Bull

Posljednje recenzirano - 42