Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #

Data

Released Listopad 2016
Format Albumi
Vrsta Electronic / Alternative/Indie Rock
Dodano Ponedjeljak, 13 Veljača 2017
Žanr Pop-Rock
Length 25:44
Broj diskova 1
Edition date Listopad 2016
Država Hrvatska
Etiketa Samostalno
Catalog Number -
Edition details objavljeno: 20.10.2016.
Tags Neon Lies

Review

Čovjek, sintisajzer i tape recorder. Goran Lautar, Fujitone 3A i Tascam 424 zajedno tvore Neon Lies, relativno nov i iznimno intrigantan projekt u našoj metropoli. Goran je svoje ime već izgradio u sastavima poput Welcomin’ Comittee In Flames i Modern Delusion, no ovaj je put gitaru zamijenio synthom te ogolio i zvuk i svoju dušu mračnim electro darkwave izričajem i tekstovima negdje između društvenog komentara i vlastite ispovijedi.

Prvo izdanje Cosmic Brood Records, sub-labela Doomtown Records, zasad je od čvrstih izdanja objavljeno na kazeti u listopadu prošle godine. Kazeta je, naravno, najprikladniji medij za sirov, minimalistički i beskompromisni LP debi Neon Lies, čija se glazba nalazi na slabo pokrivenom teritoriju u hrvatskoj, ali i regionalnoj glazbi. Među devet pjesama nema nijedne manjkave: neke, poput ‘Sex Without Faces’, zvuče kao underground hit, dok je tercet ‘Mother’, ‘We Lost Confidence in This Town’ i ‘Woods’ teže prohodan i više će se svidjeti onima koji od elektronske glazbe traže nešto više od onoga što taj žanr obično pokriva. Koliko god se Goran trsio ‘depunkizirati’ Neon Lies, upravo je punk publika ona koja će najradije slušati ovaj album, kako na kazeti ili Bandcampu, tako i uživo.

Zvuk koji Neon Lies kreira na svom dječjem synthu upadljiv je, jednostavan i repetitivan, no nije nimalo zamoran. Bas-dionice načinjene su, prema Goranovim riječima, od distorziranog ugrađenog cowbella, a ritam-mašina djeluje umorno, lijeno i depresivno te dodatno pojačava dojam koji pružaju tekstovi o ljudskom beznađu i sudbinama. Oni u svega par stihova po pjesmi vješto stvaraju atmosferu koja pruža slušatelju sliku života na marginama, u kojem god smislu. Lautarov izvježban, no nesavršen engleski je potpuno u ravnoteži s glazbom koja također istovremeno zvuči lokalno i globalno. Sitnih grešaka, vjerojatno namjernih, i u instrumentalnom i u vokalnom dijelu ima napretek, što je opet ogledalo te punk estetike koju Goran očito neće tako brzo ispustiti.

Već se pisalo o Goranovim uzorima za ovaj projekt. Više puta je bilo riječi o Suicide i Kraftwerk, no treba dodati i da sam u ‘Life Support’ čuo mančesterske The Underground Youth, dok bi ‘To Nothing’ sjela na ‘Zen Arcade’ Hüsker Dü kad bi to bio electro album. Posljednja ‘Odds’, jedna od boljih pjesama na albumu, odiše pak post-punk zvukom s kraja 70-ih u obliku glazbe Magazine i sličnih bendova te scene. Međutim, koji se god uzori prepoznavali u pjesmama Neon Lies, ovaj je album opet tako prokleto zagrebački, granično balkanski s morbidnim šarmom te nemjerljivo autsajderski i luzerski. Izgleda kao da sam album popljuvao, no upravo te asocijacije čine album još boljim i uvjerljivijim. Stoga, ako vam se sluša mračno, ali ne isfurano, cool, ali ne na pomodan način, iskreno, ali ne plačljivo, zavrtite album ‘Neon Lies’ i podržite man&synth projekt kakav se kod nas ne čuje često.

Filip Katić

Comments
Hits 198