Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Never Let Me Down


Bookmark

Data

Released Travanj 1987
Format Albumi
Vrsta Art Rock / Contemporary Pop/Rock / Experimental Rock / Album Rock / Dance-Rock
Dodano Petak, 17 Veljača 2017
Žanr Pop-Rock
Length 53:07
Broj diskova 1
Edition date Travanj 1987
Država Europa
Etiketa EMI America
Catalog Number CDP 7 46677 2
Edition details objavljeno: 20.4.1987.; produkcija: David Bowie i David Richards; snimano: sredina 1986. do početka 1987. - Mountain Studios Montreux, Švicarska i Power Station studios Manhattan, New York City
Tags David Bowie David Richards EMI America

Review

Komercijalni uspjeh nije bio upitan, ali polovica osamdesetih potvrdila se kao kreativno dno cjelokupnog opusa Davida Bowieja. Takav nesrazmjer nije toliko neobičan kad se uzme u obzir reputacija koju je do tada ovaj nevjerojatno talentirani glazbenik (i glumac) izgradio virtuoznom kombinacijom golog talenta i otmjene, spretne manipulacije, kao i radiofoničnost i "lakoća" kojom su pjesme i albumi od "Let's Dance" (uz zametak već na "Scary Monsters...") nadalje odisali. Koncerti su se prodavali kao od šale, novac je padao odasvud, publika je bujala, ali pukotine koje je na Bowiejevoj Pjesme kuli načela slabija polovica spomenutog "Let's Dance" s "Tonight" su postale pravi procjepi. Sljedeći album, prema riječima svoga potpisnika, povratak u rock 'n' roll, u realizaciji se prosuo po kliskom tlu već prije nego što je stigao povikati punim plućima. Da, "Never Let Me Down", morao je priznati i sam Bowie, bio je još jedan... pa, loš album.

Nije nostalgija a još manje zagovor stajanja u mjestu (koliko god to mjesto donosilo rezultate) kad kažem kako mi je tužno slušati jednu "Day-In Day-Out" iz istih usta koja su pjevala "Heroes" ili naći takvu budalaštinu kakva je "Glass Spider" na albumu potpisnika takvih remek-djela kakav je, primjerice, "Station to Station". I nije problem samo u dvije pjesme, ili tri ili četiri, koliko u cjelini koja osjetno pati od pomanjkanja goriva, od izostanka kompasa u vremenu i prostoru koje je gotovo na dlanu nudilo sigurne partije. A možda je i problem nastao u tom osvrtu s visova dostignutih predanim radom i znalački ukomoniranim rizicima, u trenutku kad su očekivanja nadmašila realni present tense. A Bowiejev present tense u osamdesetima, osobito oko polovice desetljeća, očito je tražio smirenje, hvatanje barem dijela kurentnih trendova i stvaranje neke moguće osobne nadgradnje onog što je glazbena industrija izgurala u prvi plan.

Svoje je greške pritom u hodu uviđao, pa je dobro znao zašto nije štimao "Tonight", ali je taj svoj navodni povratak rock 'n' rollu na "Never Let Me Down" ipak nasukao na hridi koje mu je zamaglila nemarna produkcija i potpuni gubitak fokusa. Zamišljen kao polazna točka tadašnje turneje "Glass Spider", materijal na ovom albumu jednostavno je ostao lebdjeti razbacan u upitno kreativnom neredu, s tek povremenim podsjetnicima na genijalnost svoga potpisnika, poput "Time Will Crawl" ili "Zeroes", pa čak i naslovne pjesme čiji potencijal nije uspjela zatrti ni šlampava produkcija. Bowie će naknadno i sam priznati nemar, odnosno, gubitak samokritičnosti u vremenu stvaranja "Never Let Me Down", čiji ga je kritičarski neuspjeh primorao na avanturu s projektom Tin Machine.

Možda su osamdesete jednostavno izvlačile iz velikih imena prethodnih desetljeća ono najgore, da ne kažem, najprizemnije. Neću još jednom navoditi imena koja su posrnula pri preuzimanju sintesajzerske tehnologije i prepuštanju sintetičkom kičeraju; Bowiejevi albumi iz samog srca osamdesetih jasno govore tu priču sami za sebe. A, naravno, veliki ostaju veliki i kad padaju, ne samo zbog kredita koje su prethodno stekli već i zbog znanja kako ponovno stati na noge.

Toni Matošin

Comments
Hits 215
Tonight « Tonight David Bowie Albumi Kronologija Black Tie White Noise » Black Tie White Noise