Albumi

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

A B C Č Ć D Đ E F G H I J K L LJ M N NJ O P Q R S Š T U V W X Y Z Ž #
Elektrik instinkt


Bookmark

Data

Released Ožujak 2017
Format Albumi
Vrsta Alternative rock / Alternative/Indie Rock / Alternative Pop/Rock
Dodano Petak, 10 Ožujak 2017
Žanr Rock
Length 44:57
Broj diskova 1
Edition date Ožujak 2017
Država Hrvatska
Etiketa Dallas Records
Catalog Number CD DALLAS 838
Edition details objavljeno: 9.3.2017.; producent: Matej Zec; snimano: 1.-10. 8.2016. - Rijeka, industrijska hala bivše tvornice Torpedo
Tags Dallas Records Matej Zec Moskva

Review

Izuzetno mi je drago što sam imao priliku pratiti ovaj bend od samog im početka. Istina, iz pozicije piskarala ugodno zavaljenog u svoju fotelju, ali i tako s uvidom u svaki konkretni korak u razvoju priče koja sa svojom trećom epizodom dobiva i potvrdu svih potencijala između redaka i nota vidljivih još na sada pet godina starom nastupnom albumu "Poligraf". Jer, "Elektrik Instinkt" nije samo dodao prijeglas na zadnjem slovu naziva benda – riječka Moskva svojim je trećim albumom opravdala sva očekivanja, raspirila svoje potencijale te bez kreveljenja na naslovnicama, reality show metodologije, pa i bez porinovske priče iz mokrih snova izrasla u respektabilan bend praktički nezaobilazan u bilo kakvom razmatranju present tensea hrvatskoga rocka.

I opet bez mnogo kalkulacija, bez rastezanja trenutne inspiracije i apetita, a sa zdravim pristupom i glave hladne taman onoliko da se posao odradi kako treba. Tamara Dorčić, Vladimir Tomić, Kruno Kukuljan i Ivan Ujević u špici su lanjske ljetne sezone zaposjeli industrijsku halu bivše riječke tvornice Torpedo te pod već odavno uigranom producentskom palicom Mateja Zeca "u dahu" snimili novih deset pjesama, hvatajući duh i energiju glazbe kakvu vole, žele i nastoje uhvatiti i u svojim studijskim izdanjima. "Elektrik Instinkt" predstavlja nam tako bend s masnijim, ljepljivijim gitarama, s nikad boljim (a i inače odličnim) Tamarinim vokalom i u svemu posve usklađenu ritam sekciju koja mlati i pumpa baš kao da timari taj "predivni kaos" iz istoimene pjesme. Materijal savršen za žurnalistička nadmudrivanja koji rif ili pjesma na što podsjeća, ali baš bih to izbjegao, koliko god Moskva svoja nadahnuća crpi iz bogate riznice hard rocka. Jer, koliko god crpili, Vladimir (kao glavni autor, meštar od gitare i, 'ajmo to tako grubo reći, gazda) i društvo jašu svoju vlastitu kljusad, nudeći nam autentičan autorski rukopis i stav bez suvišne poze.

Singl "Reci mi sve" možda najbolje u malom hvata duh cijelog albuma, na moćan zvuk gitare nalijepivši jednako uvjerljiv i prodoran Tamarin vokal. Tu se najbolje (ili najprije) čuje Moskva kao punokrvni bend, sigurniji u sebe i zreliji nego ikad dosad. Tu mi opet postaje drago što im je priča tekla tako fino uzlazno, polagano, a taman dovoljno brzo, umjesto sagorijevanja na samom startu s nekakvim masterpisom od debija i samo silaznom putanjom odatle nadalje. Naftalinski zvuk podebljava drugi vrhunac albuma, također singl "Sretan kraj", gotovo epski komad sjajnog hard rocka u ključu bluesa Led Zeppelin. No, naftalinu uzmite vrlo uvjetno, jer na "Elektrik Instinktu" sasvim je dovoljno sadašnjosti i svježine da se ne svede sve na puko valjanje u davno provjerenim formama. Da, nakon polovice album će malčice izgubiti na početnom intenzitetu, ali i to je možda prije moja sitničavost na djelu nego što nešto stvarno ide po zlu. Album možda i jest snimljen u svega tjedan dana, ali svaka od zamki tako brzog rada čini se izbjegnuta: materijal je kompaktan, ali ne i jednoličan, svirka je jednopotezno zgusnuta, ali ne i nekontrolirana, tekstovi su taman onoliko nesavršeno dobri koliko treba da ne otkližu u klišeje ili pretencioznost, a ukupni je dojam kako je itekako mnogo truda uloženo, a da su zabava i opuštenost pritom ostale temelj. Štoviše, upravo su ta ekonomičnost i živa svirka albumu dali svježinu, neposrednost i zdravu krvnu sliku.

Nije "Elektrik Instinkt" savršen album niti, vjerujem, takva rezoniranja Moskvu pretjerano zanimaju, još manje opterećuju. "Budućnost je lijepa zato jer je dobro ne vidim", pjeva Tamara u zaključnoj "Vremenski putnik" i time kao da namiguje s mogućnostima objašnjenja, nudi bendovsko kako i zašto bez namjere da ih i nametne. Oni u okviru trenutnih mogućnosti – nikad iznad ni ispod – meandriraju od solidnih ("Soba", "Sve kako želim", "Zadnji ples") do odličnih pjesama ("Ništa nije veće od nas", "Reci mi sve", "Sretan kraj"), iz peta do prstiju, iz srca do glasa... rokerski. A rokersko još nešto znači, koliko god se ranjavalo i ginulo, nestajalo i vraćalo se, valjalo se u samodopadnosti i otimalo se iz nje. Ovako vitalni, uporni i strpljivi, a više nego očito talentirani i agilni, entuzijazmom osnaženi rukopisi to potvrđuju i što se Hrvatske tiče. Nastupni trolist albuma riječkih Moskovljana mjesta sumnjama može ostaviti samo za to pretplaćenim gunđalima.

Toni Matošin

Comments
Hits 236
LoveSexDistortion « LoveSexDistortion Moskva Albumi Kronologija