A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | A Lullaby | 5:58 | ||||
2 | Ascending | 4:09 | ||||
3 | Vitium | 5:27 | ||||
4 | Hello Shallow | 4:22 | ||||
5 | All the Same | 4:22 | ||||
6 | T.R.C. | 3:36 | ||||
7 | They will Sing | 2:41 | ||||
8 | Bang Bang | 3:05 | ||||
9 | Way Away | 4:09 | ||||
10 | Revolution | 4:14 | ||||
11 | Major Tom | 4:52 |
U Hrvatskoj nastavljaju nicati bendovi koji se usuđuju domaćoj publici ponuditi svoju viziju moderne rock glazbe s tekstovima na engleskom. Među onima koji obećavaju i već imaju što ponuditi našim žednim ušima je splitski trojac La Volpe s nedavno predstavljenim debi albumom ‘Way Away’. Album na zanimljiv način spaja grunge, garažni i stoner rock s primjesama art-rocka pod utjecajem Davida Bowieja i Muse prije svih.
Bend, kojeg čine Marino (gitara, vokal), Roko (bas) i Luka (bubnjevi), postoji od sredine 2014. i otada rade na autorskim pjesmama od kojih je deset završilo na ovom albumu. Jedanaesta, bonus pjesma je ‘Major Tom’, odnosno obrada ‘Space Oddity’ Davida Bowieja. Na prvu se to čini kao ‘igra na sigurno’, no La Volpe su ponudili zrelu i zanimljivu verziju Bowiejevog ponajvećeg hita i odjenuli pjesmu u moderno ruho. Nažalost, ukupan dojam znatno je pokvario loš miks vokala, koji je ostao utopljen i slabo čujan pored ostalih instrumenata. Manjkav miks gotovo je upropastio i nekoliko drugih pjesama na albumu, no teško je za očekivati da bi mladi bend na početku svoje karijere uspio izvući maksimum iz svojih pjesama po tom pitanju.
‘Way Away’ nam, nasreću, ima mnogo toga dobrog za ponuditi: ‘Revolution’ s ovaj put dobro utopljenim vokalima i sjajnom gitarističkom dionicom na kraju, ‘Bang Bang’ koja maše crvenom krpom ispred afirmiranih domaćih stoner bendova poput She Loves Pablo i Cojones, kulersku ‘T.R.C.’ i opuštenu ‘All the Same’ u điru Arctic Monkeys. Nije svo naslanjanje na uzore dobro prošlo: ‘Ascending’, koja vuče na Alice in Chains, bolje i neopterećenije zvuči nego ‘Hello Shallow’, na kojoj duh Cobaina baca preveliku sjenu. Sve navedene pjesme čvršće su i svirkom i glasom i stavom, dok ‘Way Away’ i ‘They Will Sing’ zvuče nedovoljno inspirirano i, moram napisati, labavo. Ravnoteža između mekšeg art-rocka i žešćih macho stvari uspješno je postignuta na ‘Lullaby (For All Those Who Wander)’, šestominutnoj, gotovo epičnoj stvari. Ona je i svojevrsni putokaz u kojem bi smjeru grupa, po mom mišljenju, trebala nastaviti.
Pročitao sam da su La Volpe uoči izdavanja albuma krajem prošle godine iza sebe imali dvadesetak nastupa po Hrvatskoj i BiH. Iako nije lako naći vremena, sredstava i zainteresirane klubove za svirke, smatram kako je ta brojka nedovoljna i to je čujno čak i na studijskim snimkama. Šteta, no pjesme rastu upravo na svirkama uživo, a ne sumnjam da će se albumom ‘Way Away’ La Volpe uspješno predstaviti još široj publici nego dosad te ugrabiti svoj dio kolača na još uvijek relativno pustoj mladoj hrvatskoj rock sceni. Potencijala imaju i pjesme i njihovi autori, naročito Marino, koji je na većini pjesama pokazao zavidnu tehničku i autorsku kvalitetu kao gitarist. Još da se malo oslobode (pre)očitih uzora i mogli bi dobiti vrsnog nasljednika sasvim solidnog debitantskog albuma.
Filip Katić