A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Certainty | 4:24 | ||||
2 | All Join In | 4:08 | ||||
3 | I Wanna Be Your Mirror | 4:46 | ||||
4 | Oh! The Saviour | 3:45 | ||||
5 | Born into the Sunset | 4:46 | ||||
6 | How Would You Like to Go? | 3:35 | ||||
7 | Open Air | 4:46 | ||||
8 | In My Pocket | 3:03 | ||||
9 | Celebration | 4:19 | ||||
10 | Mystery of Pop | 3:24 | ||||
11 | Roman God-Like Man | 3:50 | ||||
12 | Strange or Be Forgotten | 4:08 |
U glazbi Templesa nema puno toga originalnog, bend uzima većinu svojih ideja direktno iz psihodelije kasnih Beatlesa i ranih Pink Floyda bez dodavanja puno svojih varijacija. Ipak, to ne znači da im glazba nije vrijedna pozornosti. „Sun Structures“, njihov debi album iz 2014. je bio vrhunski produciran za tako mlad bend te krcat zaraznim melodijama, a s njime su na sebe skrenuli pozornost kako medija tako i kolega glazbenika, najpoznatiji među kojima je bivši tekstopisac Oasisa Noel Gallagher, kojem „posuđivanje“ od Beatlesa također nije stran pojam.
Tri godine kasnije, bend se vraća sa svojim drugim studijskim albumom, „Volcano“. Kao i na prethodniku, album je „kućne izrade“, kao glavni producent se navodi frontman i gitarist James Bagshaw, a posao koji je odradio je ponovno vrhunski, rekao bih čak i bolji nego na odličnom prvijencu. Nevjerojatno je s kojom lakoćom nas tako neiskusan bend uspijeva prebaciti u psihodelične šezdesete.
Sam zvuk benda nije doživio velike preinake, i dalje bi manje upoznati slušatelj mogao povjerovati kako sluša manje poznate (iako ne nužno manje kvalitetne) snimke Byrdsa, ali s pažljivijim slušanjem uočava se kako je riječ o bendu koji je napredovao u zadnje tri godine. To se posebno osjeti u odličnoj „Oh The Saviour“ koja kombinira Kinksaste vokale i akustične gitare s refrenima na tragu „Lucy In The Sky With Diamonds“ i povremenim kratkim lickovima na gitari te stvara prilično kaotičnu, ali isto tako i nevjerojatno zabavnu pop pjesmu.
Pop je zapravo dobar izraz za opisati promjene na ovom albumu, dodavanje klavijatura je bio rizičan potez, ali četvorka iz Ketteringa ih je uspješno ukomponirala u svoj zvuk. Pjesme poput „(I Want To Be Your) Mirror“, „Open Air“ te posebno sjajne „Mystery Of Pop“ imaju istu onu zaraznu melodiju koja je krasila njihov prvijenac, a opet su dovoljno drugačije da ne ostavljaju dojam da slušamo kompilaciju pjesama koje nisu uspjele naći mjesto na „Sun Structures“.
Poneki slabiji trenutak poput „How Would You Like To Go?“ i „Celebration“ samo malo kvare dojam svojom neupečatljivošću, ali na „Volcano“ se nalazi dovoljan broj kvalitetnih pjesama kao što su singlovi „Certainty“ ili „Strange Or Be Forgotten“, koji otvaraju te zatvaju album, te niz ugodnih iznenađenja među kojima posebno treba istaknuti fantastičnu prog-rockom inspiriranu „Roman God-Like Man“ pred sam kraj da možemo sa sigurnošću zaključiti kako Templesi nisu „oboljeli“ od sindroma drugog albuma koji hvata niz mladih bendova.
Janko Sladović