A | B | C | Č | Ć | D | DŽ | Đ | E | F | G | H | I | J | K | L | LJ | M | N | NJ | O | P | Q | R | S | Š | T | U | V | W | X | Y | Z | Ž | # |
1 | Americana | 4:02 | ||||
2 | The Deal | 5:03 | ||||
3 | Poetry | 5:05 | ||||
4 | Message From The Road | 2:57 | ||||
5 | A Place In Your Heart | 5:03 | ||||
6 | The Mystery Room | 3:51 | ||||
7 | Silent Movie | 1:11 | ||||
8 | Rock 'N' Roll Cowboys | 4:21 | ||||
9 | Change For Change | 3:23 | ||||
10 | The Man Upstairs | 1:37 | ||||
11 | I've Heard That Beat Before | 4:03 | ||||
12 | A Long Drive Home To Tarzana | 4:59 | ||||
13 | The Great Highway | 4:43 | ||||
14 | The Invaders | 3:47 | ||||
15 | Wings Of Fantasy | 4:19 |
Paul McCartney, John Lennon, Mick Jagger, Keith Richard, Pete Townshend – ovom izuzetnom nizu sasvim je logično prikačiti ime Raymonda Douglasa Daviesa, izuzetnog autora, vlasnika karakternih skečeva u kojima je na satiričan način ismijao prototip konzervativaca, dendija u tipičnom engleskom kontekstu, svjesno se naslanjajući na tradiciju music halla, njegujući pri tome prepoznatljiv stil tragikomičnih primjedbi kroz brojne uspješnice, odreda velike hitove koji često predstavljaju sepijsku fotografiju stare Engleske. Vlasnik je i nezaboravnog, poletnog, grubog riffa (You Really Got Me) koji je uspješno (po nekima) odškrinuo vrata teškim bojama hard rocka, pa čak i metal scene.
Kinksa više nema, Ray Davies danas ima 73 godine i još uvijek je alive and kicking. Po samom naslovu njegovog najnovijeg solo projekta nije teško pretpostaviti da će ova zbirka pjesama izbaciti poneki Rayov prepoznatljivi „otrov“, kao rezultat kemijskog pokusa u kojem se spoje dva naoko neopasna elementa (riječi i zvuk). Razlika između nadahnutog i osrednjeg autora svodi se na jedno: prvi uvijek razmisli i rijetko stvara, drugi uvijek stvara i nikad ne razmisli. Za Raya možemo kazati da je kombinacija navedenog - apsolutno nadahnuti autor sa obimnim opusom i izrazitim darom sklapanja lijepih stihova.
Ray je jedan od predvodnika Britanske glazbene invazije na prekomorsko glazbeno tržište koje ga je objeručke prihvatilo, a kojem se on pun utisaka za američke vrijednosti odužuje ovim albumom.
Etiketiranje ovog albuma ipak spada u lakše zadatke, prepoznatljiv je to amalgam tradicionalnih američkih glazbenih vrijednosti koji neće ljubitelje istog niti uvrijediti, niti specijalno oduševiti. Ipak dodatni pečat tom glazbenom segmentu daje Rayova sposobnost pisanja lijepih versa i nota, potpomognut prepoznatljivim grlenim aktivnostima poznatih iz jedne od najljepših britanskih balada svih vremena – „Waterloo Sunset“. Moj iskreni dojam je se Ray u ovaj projekt upustio čiste savjesti, iskreno, bez rezervi,što baš i nije bila odlika na nekim samostalnim, pa čak i projektima sa Kinksima. Opći zaključak je da je ovo ipak prepoznatljiv rukopis starog čovjeka koji je u svom životu vidio i doživio puno lijepih i ružnih stvari, te koji se ne boji nikakvih negativnih kritika koje bi njegov glazbeni svjetonazor moguće odvele na sklizak teren. I u tome je vrlo sličan jednoj drugoj ikoni, imenom Neil Young.
Osim toga,Ray je jedan od rijetkih autora koji u 3-4 minute može sažeti krasnu melodiju obogaćenu isto takvim stihovima, a ovaj album obiluje upravo takvim, nazovimo ih „haiku“ pjesmama.
„Americana“ je ujedno i čvrsti dokaz kako je Amerika utjecala i promijenila Rayove glazbene i životne preokupacije, iako neki za njega govore da je i u mladosti pisao zrele pjesme svojstvene starijoj duši. Prepun iskustva na ovom uratku se „dodirnuo“ Tom Pettya, Steve Harleya i njegovih Cockney Rebela (poslušati „Poetry“), pomalo Loua Reeda u „The Great Higway“.
Za glazbu su zaduženi The Jajhawks coutry, country-rock bend sa prepoznatljivim arsenalom instrumenata (dvije gitare, steel gitara, klavijature,bas, bubanj) i sa puno back vokala uključujući i obvezan ženski.
Ukratko ovo je album koji će se bez dizanja nervoze opetovano vrtiti po glazbenim uređajima, stvarajući pri tome ugodnu i opuštajuću atmosferu što zbog kvalitete i glazbe i stihova. Zar to u današnje vrijeme glazbenih stranputica nije dovoljno?
Đorđe Škarica