Review
Mislim da nekakav poseban uvod o Acceptu nije potreban pa ću krenuti sa onim najvažnijim: Accept ima novog pjevača! Nakon neuspjelih pokušaja, nazovimo ih i katastrofama, u bend dolazi Mark Tornillo. Sada bivši pjevač benda T.T. Quick, Mark zvuči kao prijelaznica između Bob Scotta i Uda Dirkschneidera, što znači da može odlično odpjevati i stare klasične stvari.
Blood Of The Nations ostaje vjeran prepoznatljivom Accept zvuku, moćnim rifovima, zapanjujućim solažama i zastrašujuće dobrim vokalom koji su prisutni kod benda od njegovog nastanka. Za pohvalu bendu i sigurno veću prodaju albuma zaslužno je izdavanje dva singla: The Abyss i Teutonic Terror, briljantni hitovi koje je vrijedilo čekati četrnaest godina. Teutonic Terror ima stari odličan Accept element, a to su pozadinski vokali koje nema niti je dan drugi bend na svijetu. Svaki pravi Accept fan će se zbog toga odmah sjetiti zašto voli taj bend.
Prvi taktovi pjesme Beat The Bastards odmah daju na znanje da se radi o tako poznatom zvuku gitare koji vam odmah baca osmijeh na lice i ostavlja vas zaprepaštenima. Mnogi su se zabrinuli da novi Accept neće dobro zvučati te da više ne mogu 'stisnuti papučicu do kraja'. Dokazi da oni i dalje mogu prašiti se nalaze u pjesmama Lock And Loaded i Rolling Thunder koje nam upravo dokazuju kako još uvijek mogu dobro rasturati 'double bass' bubnjeve i vokalni raspon sličan Rob Halfordu. Shades Of Death je primjer do koje granice zla Accept može doći, najmračniji tonovi naježit će svakoga. Pandemic je isto klasična Accept stvar koja širi osmjeh.
Album nije savršen, balada Kill The Pain se jednostavno ne uklapa u brze rifove koji obogaćuju cijeli album, te zadnja pjesma Bucket Full Of Hate mi se čini kao najslabija na albumu. Po meni zadnja pjesma na albumu je trebala biti No Shelter, intezivna, brza rasturačina za savršeni kraj.
Accept se vratio i ostaje na sceni sigurno još jako dugo. To će biti garantirano ako nastave raditi ovako dobre albume koji su u rangu starih albuma Breaker, Balls To The Wall ili Restless And Wild. Moja preporuka je da posebno obratite pažnju na pjesme: Beat The Bastards, Teutonic Terror i Blood Of The Nations jer su to ultimativni hitovi koji neće nikoga ostaviti ravnodušnima.
Zlatko Vlašić
