Review
I traded fame for love, without a second thought. Riječi koje otvaraju
Ray of Light objašnjavaju sve. Zasićena čistom slavom, medijskim i komercijalnim uspjehom,
Madonna je postala majka i druge stvari su nekako došle na prvo mjesto. Duševni mir, majčinstvo i duhovnost su teme ovog albuma.
Ray of Light je zasigurno Madonnino najambicioznije djelo, futuristički pop zvuk potpuno različit id euro disca i boy bandova koji su tad vladali top listama je ipak uspio postići komercijalan uspjeh, veći od bilo čijih očekivanja.
Veliki problemi oko traženja novog zvuka i pokušaj za neponavljam sebe same su urodili najboljim mogućim plodom. Astralni zvuk, no ipak i dalje pop su nešto što Madonna nikad prije napravila, a ledeni beatovi i orkestracije nadopunjuju savršene pjesme i preporođen Madonnin glas, istesan za potrebe Evite.
Madonna je nakon Ray of Lighta nova osoba, svjesna svijeta oko sebe u kojem primarne potrebe nisu seks i šokiranje medija. Nova religija, njeno dijete je tema je uvod pop meditacije Drowned World, a ljubav prema djetetu je izrazila i atipičnom uspavankom Little Star. Potrebe za bježanjem od vanjske dekadencije i zatvaranje u sebe je naglasila na izvrsnim gitarskim riffovima u Swim kao i možda previše pretencioznoj, no i dalje kvalitetom zadovoljavajućom Shanti/Ashtangi.
Ray of Light, kao naslovna pjesma je nepravedno izgubila Grammyja za pjesmu godine od My Heart Will Go On, a tek nakon što je vrijeme učinilo svoje vidi se kolika je to zapravo greška. Kombinacija tehno zvukova i električne gitare naspram slatkastih nota Titanica samo tako pokazuje tko je pravi pobjednik.
Duboke i tamne boje zvukova stavljaju krunu na ionako veličanstvene balade koje ovaj put imaju stihove koji možda nisu pitki odmah u startu, no osvajaju svojom inteligencijom i emocionalnošću. The Power Of Goodbye je genijalna u svojim pulsirajućim beatovima. To Have And Not To Hold zavodi svojim šaptajućim pam para pam pam.
Ipak, sve te pjesme, koliko god genijalne bile ipak ostaju u sjeni one najbolje. Ne budimo skromni, Frozen je jedna od najboljih pop pjesama uopće. Bolan tekst se prostire preko kompleksnog aranžmana orkestra i synthova i, iako je crna mrlja to što je uvodna orkestracija plagirana, Frozen je uistinu savršenstvo.
Madonna je pop u svim njegovim oblicima. Daleko od disca koji ju proslavio u osamdesetima, a ipak ostajući u atipčnim plesnim ritmovima (Ray of Light, Nothing Really Matters), pjesmama bez očite melodije (Mer Girl) i futurističkim baladama za vječnost, Madonna postaje i ostaje pop. Ovo je jedan od najboljih pop albuma devedesetih, ali i inače. Iako je glavni u stvaranju zvuka bio William Orbit, Madonna je na ovom albumu kraljica popa, kreativnosti i inovacije više nego je ikad bila.
Ivan Glazer
« Evita 
