Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Brian Rasic 1

Ove veljače zagrebački Muzej za umjetnost i obrt postavlja izložbu fotografija legendarne ikone popularne glazbe Davida Bowieja, iz objektiva Briana Rašića. Otvorenje izložbe predviđeno je za četvrtak, 2. veljače, a kako bismo dostojno najavili jedan ovako značajan i zanimljiv projekt porazgovarali smo s Brianom Rašićem. Što nam je sve otkrio o svojoj suradnji s Davidom Bowiejem, ali i drugim ikonama rock glazbe, provjerite u nastavku.

Što se promijenilo u koncertnoj fotografiji za vrijeme vaše karijere, od početaka do danas?
Prije svega, dogodio se prelazak s filma, s anologonog snimanja na digitalno. To je svakako prilično promijenilo sve. U vrijeme filma, zanimanje za fotografiju pokazivali su samo neki, tj. oni koji su to voljeli i željeli naučiti kako se radi. Sama glazbena fotografija također je bila nekako vezana za ljubav i prema fotografiji kao i prema samoj glazbi. Od kada smo postali digitalni, što u mnogome znači da ‘svi mogu sve’, nastao je neki ‘kaos’, tj. ponuda je tolika da se posao sve manje cijeni financijski, a i na druge načine. Također, nekad smo radili cijeli koncert, koji bi stao na dva filma (2 x 36 snimaka), a danas se nakon ‘prve tri’ izlazi sa stotinama snimaka. Izvođači su sve manje voljni da svoj image daju tek tako pa se sve više snima s mixing deska što svakako umanjuje kreativnost. Nekako, sve je lakše, ali u isto vrijeme i sve teže.

Nastavno na to, koliko je digitalizacija olakšala posao koncertnog fotografa?
Drastično. Daleko je lakše doći do slike kada se sve vidi. Na licu mjesta korigiraju se greške, brzo se uči i sve je u mnogome jednostavnije. Siguran sam da većina ‘digitalnih fotografa’ ne bi znali što raditi da imaju u rukama kameru s filmom u njemu.

Brian RAsic 2

Možete li izdvojiti najdraži koncert koji ste ikad fotografirali ili najdraže razdoblje rada?
Izdvojio bih nastup The Rolling Stones u drugom mjesecu 2006. u Riju, na Copacabana plaži, pred oko 2 milijuna ljudi. Tek sam počeo suradnju sa Stonesima i dobijem ovaj posao. Od 2006. do 2016. radio sam s njima širom svijeta kao njihov fotograf i to mi je svakako među najdražim iskustvima.

Također, izdvojio bih suradnju s Davidom Bowiejem od 1983. pa do 2006. gdje sam također skoro desetak posljednjih godina imao bližu suradnju, tj. bio Davidov fotograf. David Gilmour spada također među izuzetne s kojima sam radio.

Izdvojio bih svakako 80-te pa i 90-te godine kada su fotografi bili fotografi i uz sve to je išao daleko manji interes nego što je slučaj danas. Postojalo je veće poštovanje prema fotografima, a i vrednovanje istih.

Kada ste se prvi put susreli s Davidom Bowiejem?
Na promociji njegovog albuma "Let’s Dance" u hotelu Claridge’s u Londonu, 17. 3. 1983.

Kako biste opisali svoj osobni i profesionalni odnos s Bowiejem?
Kad sam ga sreo, Bowie se ‘vratio na zemlju’ na neki način, pošto je prije toga bio zaista u velikim problemima sa supstancama koje je koristio. ‘Novi Bowie’ bio je nešto drugo. Jedan džentlmen, izuzetno pozitivan i nasmijan. Uvijek prijatan za druženje i jednostavan za suradnju. Uvijek je znao što želi i ja sam samo bio tu da ovjekovječim. Često se sve događalo vrlo brzo, ali vremenom su te slike postale povijesne. Ponekad su njegovi ljudi tražili od mene da se ‘krijem’ kad ga radim na koncertima, navodeći da se ne voli fotografirati. Poslije nastupa bi me pitao, gdje si ti bio, nisam te vidio. Čuvali su ga dosta, valjda misleći da tako treba, a on zaista nije nikad imao probleme kad se radilo. Čak i umoran, poslije nastupa, znao se fotkati s gostima, i sve s osmijehom na licu, iskrenim. Ja sam uvijek bio tu za sve što bi zamislio kad je fotka u pitanju. Ili ja predložio.

Što vas se kod njega kao osobe najviše dojmilo?
Najviše ta jednostavnost i prisnost koju je imao s ljudima oko sebe. Pozitivan stav i osmijeh na licu. Takvog ga se sjećam.

bowie.rasic 046-960x1280

Koji vam je njegov najdraži album i zašto?
Ima ih zapravo više, teško je odvojiti jedan. "Hunky Dory" i "Ziggy Stardust" iz toga razdoblja, kasnije ‘trilogija’ "Station To Station" - "Low" - "Heroes". Volim i "Let’s Dance" zbog tog susreta s njim, a i najprodavaniji je njegov album, iako njemu najmanje drag. Također sam ga i gledao live po prvi put u to vrijeme na turneji "Serious Moonlight" koja je ostavila velik dojam. Nekako je svaki vezan za to vrijeme kad su nastali i što se u mom životu događalo tada.

Jeste li pričali o Davidovim dvama nastupima u Zagrebu i njegovim dojmovima?
Bio sam na Maksimiru i gledao taj koncert. Nisam fotkao. Dogodilo se da sam bio na odmoru u Dubrovniku pa sam doletio u Zagreb da vidim Bowieja. Jedan dio sam bio ispred bine pošto je s njim u Zagrebu bio i Alan Edwards, njegov PR i moj prijatelj.

Možete li izdvojiti neku zanimljivu anegdotu s Bowiejevih koncerata koje ste fotografirali?
Prvi nastup na "Reality Tour" koji je bio u Copenhagenu, u Danskoj, 7. listopada 2003. Ja sam došao raditi kao službeni fotograf. Pred sam nastup rečeno mi je da fotkam s mixing deska. Svi su fotografi radili prve tri pjesme odatle, poslije tijekom cijele turneje. Bio sam, onako, šokiran, blago rečeno. Prije svega sam dogovorio honorar za kojeg sam osjetio da ne mogu ponuditi dovoljno fotkajući s pola sale. U back stageu sam imao velike rasprave s odgovornim ljudima i jedva ih uvjerio da to nije OK. Tada su mi rekli da me David ne bi trebao vidjeti dok radim! Pristao sam, naravno. I sjećam se kako sam se krio iza fanova u prvim redovima. Naravno, fanovi su mi pravili mjesto da mogu raditi, dok sam im ja objašnjavao da mi je bolje da budem iza njih. Na svu sreću, materijal je bio dobar, David zadovoljan - i s tom primjedbom da me nije ni vidio.

Imali ste čast da vam u istom kadru poziraju Bowie, Mick Jagger i Pete Townshend. Kako ste se osjećali u tom trenutku?
Tek nakon što je fotka nastala na partiju, tek poslije sam shvatio kakvu fotku imam. Ja sam bio tu službeno, ali nisam mogao raditi ništa prije nego što se dogovorimo, tj. odobre mi. David je rekao da se fotka, Mick i Pete su trebali odobriti. Sve je nastalo u prostoru bez svjetla i s nekoliko snimaka. Film. Kasnije je ta fotka postala zaista nešto posebno, a sad i više.

Brian Rasic 3

Povod ovoga intervjua je nadolazeća izložba vaših fotografija u Zagrebu. Molim vas za komentar kako je došlo do ideje za postavljanjem ove izložbe?
Muzej za umjetnost i obrt postavlja izložbu fotografija neprežaljenog glazbenog genija i umjetničkog kameleona, Davida Bowieja, iz objektiva Briana Rašića u produkciji Festivala Rovinj Photodays.

Koliko radova će biti izloženo i iz kojeg perioda Bowieve karijere?
Oko 50 radova bit će izloženo, iz razdoblja od 1983. pa do 2006. kada sam ga fotkao kao gosta Davida Gilmoura na koncertima u Royal Albert Hallu u Londonu, dok sam radio s Gilmourom.

Hoće li posjetitelji moći kupiti kakve memorabilije ili printove fotografija?
Koliko znam, bit će poster izložbe i katalog.

Do kada je izložba otvorena?
Do 5. 3. 2017.

Hvala!