Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

ulcerate

Daleko, iz Novog Zelanda, dolaze nam Ulcerate, jedan od najboljih death metal bendova današnjice! 14.11. Močvara će gorit u masnim riffovima, brutalnim ritmovima i demonskim vokalima! U sklopu Europske turneje promoviraju svoj album "Shrines Of Paralysis" iz 2016. godine. Uz njih prezentirat će nam se i poljski black metal bendovi Blaze Of Perdition i Outre! Tim povodom razgovarali smo s Jamiem iz Ulceratea.

Pozdrav Jamie! Hvala ti što si izdvojio malo vremena za nas da odradimo kratak razgovor. Tokom ljeta bili ste na mini turneji po Europi, a za studenti imate u planu još 20 koncerata. Kako za sad napreduje i što uopće očekuješ od ostatka turneje?
Turneja je sjajna za sada i svi bendovi primaju samu pozitivu od publike. Stvarno uživam sa svima koji su s nama na turneji, obzirom da sam sam odabrao Outre i Blaze of Perdition, moram reći da sam poprilično sretan što gledam njihove performanse svaku večer.
Što se tiče samih očekivanja, nadam se eksplozivnim nastupima drugih izvođača, ali i nas samih. Mislim da za sada svi uživamo i dajemo najbolje u nastupe od početka do kraja.

Čime se bend bavi osim muzikom? Imate li kakve druge interese ili hobije? Ako imate, kako uspijevate sve to?
Naravno da svi mi imamo karijere van glazbe, ipak nečime moramo plaćati račune. Oduvijek smo odvojeno držali glazbenu karijeru od ostalog, ne želimo „zagaditi“ umjetnost koju stvaramo novcem. Svi mi imamo različite interese i projekte sa strane kojima se bavimo, što si stariji time želiš biti potpuniji. Ulcerate oduzima mnogo našeg vremena, ali mi nismo jedni od onih ljudi koji samo sjede i stagniraju.

“Shrines of Paralysis” je izašao prošle godine. Album je briljantan, prepun je atmosferskih slojeva te je izmiješan s brutalnim melodijama i ritmovima. Definitivno je još jedan dobro odrađen posao Ulceratea, no isto tako može se čuti da se koncept dosta promijenio od posljednjih izdanja. Kako izgledas vaš proces stvaranja? Kako pristupate snimanju i samom miješanju stvaranja albuma?

Naš proces stvaranja i pisanja je oduvijek isti – gitarist Mike i ja brinemo se za glazbu, dok se Paul, basist/vokalist brine za stihove. Pjesme se najčešće rađaju od ideja koje kreću od doma, s jednostavim sviranjem i isprobavanjem melodija i ritmova. Ideje koje stvorimo doma, kasnije isprobavamo u studiju, gdje do izražaja dolaze i drugi instrumenti, poput bubnja. Sve probe snimamo te kasnije prilagođavamo po potrebi. Kada stvorimo melodiju koja ima neki slijed, u nju zatim ubacujemo bubnjeve te ju vodimo kroz ritam i glavni dio gdje ubacujemo i bass. Nakon toga dolazi i do samog vokala. Čini se kao dug proces kojem nema kraja, ali pomaže nam da budemo objektivni i uvidimo što nedostaje na samom materijalu.

Snimanje i miksanje finalnog proizvoda traje otprilike mjesec dana, obzirom da smo dosta temeljiti, znamo točno gdje što ubacujemo. Za ubacivanje bunjeva i vokala treba nam svega nekoliko sati. Za Shrines – instrumente smo podijelili na dva različita studija, htjeli smo odvojiti tonove ovog albuma od prošlog što je više moguće, što je po meni ispalo odlično. Vjerujemo onoj prvotnoj verziji mikrofona, preferiramo više odraditi to u studiju nego usput popravljati. Tako primjerice možete čuti čisti zvuk gitare, bez ikakvog prepravljanja, dok na instrumentalizaciji doduše moramo poraditi, ali u konačnici čuje se onaj direktan zvuk koji smo snimili, bez dodavanja ili prepravljanja zvukova. Čvrsto vjerujem da u vrijeme kada je metal „beživotan“ postojimo mi koji imamo volju i želju snimiti ga onakvim kakav jest.

Svi albumi koje ste snimili imaju nešto drugačije od ostalih, nešto više od ostalih. Dolazi li vam to prirodno ili jednostavno obraćate pažnju na detalje zbog kojih je zvuk toliko specifičan?
Ne mogu komentarati to da imamo „nešto više od drugih“ bendova, jer samo radimo ono što radimo, ono što znamo raditi. Ne vidimo druge kao konkurenciju koju moramo pobijediti. Ali, kao što sam spomenuo, ono što nam je bitno jest da ostanemo vjerni sebi i da stvaramo na način da nam to znači nešto. U današnje vrijeme, individualizam i osobnost su prijeko potrebni za stvaranje umjetnosti, koja je sve više demokratizirana preko Interneta. Preslušao sam i više nego dovoljno albuma koji nemaju ni trunku umjetnosti, a snimaju ih gitaristi iz svojih soba sa Axe-FX i Superior Drummerom... Takav način stvaranja donosi uništenje glazbe.

Kako ste došli do naziva „Shrines of Paralysis”? Možete li malo bolje objasniti dizajn i sam koncept albuma?
Kada je Paul predložio ime pjesme, odmah sam znao da će to zapravo biti ime albuma. Savršeno je za glazbu koja je na albumu i konceptualno i estetski. Više od ičega, riječi su estetika glazbe, kao i ono što vidimo. Kada bismo stvarali neprikladne stihove, time bismo zapravo samo omalovažavali svoju glazbu i trud koji ulažemo u pisanje, isto je i s vizualnim efektima, oni uz glazbu na neki način stimuliraju osjetila.

2012. ste potpisali za Relapse Records. Kakav to utjecaj ima na Ulcerate i ciljeve benda, je li se išta promijenilo?
Teško je reći je li se išta promijenilo za nas – no što se tiče proizvodnje i distribucijske logistike, u tome su odlični. I možda ima povećane svijesti za bend, no kreativnost se nikako nije promijenila. Naš odnos je striktno profesionalan, a oni se brinu da naša kreativnost bude na maksimumu. Sjajan su tim ljudi s kojima se uvijek rado družimo kada smo u Americi.

Koji su daljnji planovi benda? Postoji li već neki novi materijal u izradi?
Nemamo trenutno nikakve planove za skoru budućnost. Razmišljat ćemo o tome kada se u prosincu vratimo doma.

I na kraju, imate li kakvu poruku za fanove koji se raduju današnjem nastupu u Zagrebu? Očekujemo stvarno sjajan nastup i odličnu atmosferu!
Mislim da smo svi poprilično uzbuđeni. Ako se ne varam, ovo je prvi put za sve bendove da sviraju u Hrvatskoj. Možete od nas očekivati iskren i odličan nastup.

Eto, Jamie svoje rekao. Vidimo se večeras na koncertu!