Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

24

Početkom ovog desetljeća mnogo je bendova radilo jednako kao i Beach Fossils: pitka pop-psihodelija u paketićima od tri minute koji su istodobno lako slušljivi i opuštajući, a opet drukčiji od većine onog čime nas fila komercijalni radio. Međutim, Beach Fossils su se vrlo brzo izdvojili iz čopora jednakih i postali ime koje i nakon sedam godina i četiri albuma (računamo li EP) nije isfurano i još uvijek privlači sve veći broj publike.

Nisam bio na prvom gigu benda u Zagrebu prije četiri godine, kada je Žedno Uho dovelo i Metz te Maca DeMarca. No, sumnjam da su imali prijem kao sinoć: vrlo dobro ispunjena Močvara ponovno je pokazala da se publika zaželjela dobrih koncerata u režiji Žednog Uha, a ovo je bio prvi ovosezonski. Uz to, pokazalo se da publika nije zalutala jer su bučnim odobravanjem popratili svaku stanku između pjesama, ali i trenutke prije i nakon nastupa Beach Fossils.

11

Predgrupa im je bio britanski sastav  Nervous Conditions. O njima nisam znao apsolutno ništa i vrlo se ugodno iznenadio. Sedmeročlani bend u sastavu vokal/gitara-lead gitara-bas-bubnjevi-bubnjevi-saksofon-violina/synth predstavio je svoj još neizdani materijal u nastupu koji je, iako vrlo dobro odrađen, zvučao i izgledao opušteno poput kakve ozbiljnije probe ili jam sessiona. Nervous Conditions vuku utjecaje od The Velvet Underground, The Stooges i The Deviants sve do njujorške no-wave scene te kakofoničnih i veselih The Mekons. Najupečatljiviji je, naravno, pjevač koji izgleda poput mladog Jaggera, a na pozornici se izražava kao kombinacija Iana Curtisa i Iggyja Popa. Nadam se da će nam doći opet!

21

Beach Fossils su također imali samo riječi hvale za svoju predgrupu, koja je, uostalom, u prvom redu publike popratila njihov nastup. Njujorški sastav nije inače previše trošio vrijeme na priču – kroz sat i nešto proveo nas je kroz najbolje iz svoje diskografije s naglaskom na novi album ‘Somersault’ i prethodni ‘Clash the Truth’ iz 2013. godine. Strukturu pjesama s albuma Beach Fossils nisu previše mijenjali, osim što bi na poneku stvar naljepili još minutu instrumentalnog outra, stoga su oni koji ih prvi put čuju uživo (uključujući mene) mogli znati što ih očekuje. Smatram da bendovi ovakvog opusa teško mogu iznenaditi slušatelja na koncertu tako da mu ispadne vilica; ovo je pitka i uhu ugodna glazba koja svojim bogatim slojevima reverba ne prevozi um na drugu stranu, no svakako zna izmasirati neurone na pravi način.

38

Najbolje su mi sjeli stara ‘Youth’, definicija psych-popa, te nova ‘Closer Everywhere’, možda i njihova najbolja stvar dosad, a s kojom su zatvorili regularni dio seta. Bis je bio neizbježan i, za razliku od glavnog dijela svirke, prilično neozbiljan, ali na simpatičan način. Frontman Dustin Payseur izrazio je ljubav prema Nervous Conditions i u šali odsvirao istoimeni pjesmuljak, a potom je pozvao njihovog pjevača i uz dramatičnu najavu s njim zapjevao ‘Wonderwall’. Cijela me ova tirada podsjetila na još jedan ‘plažni’ bend, Beach Slang, koji su doduše malo više zagnjavili na svom močvarnom nastupu. Nakon skraćenog hita Oasis uslijedio je još jedan bombončić iz kataloga Beach Fossils, čime se bend oprostio od zagrebačke publike, vjerujem, ne zadugo.