Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

1

Nakon podulje ljetne nestašice jazza, sinoć je koncertom Joey Calderazzo Trija u Muzičkoj akademiji u Zagrebu otvorena 27. sezona jazz koncerata u organizaciji Hrvatskog društva skladatelja, Jazz.hr 2017/2018.

Joey Calderazzo pijanist je mainstream izričaja i velikog potencijala iako se dosad nije probio u ‘’prvu klasu’’ kao ime za sebe tj. kao lider vlastitog benda – više se istaknuo u suradnjama kao što je ona s Michaelom Breckerom ili s Branfordom Marsalisom (u čijem je kvartetu zamijenio pokojnog Kennyja Kirklanda). U Zagrebu se predstavio kao vođa sastava i nastupio sa svojim triom u sastavu Donald Edwards na bubnjevima i Ben Wolfe na basu. Koncert je počeo dinamičnim brojem i Calderazzo je odmah na početku nasmijao publiku zafrkantskom najavom "striptiza" nakon što je skinuo sako. Uslijedio je niz sporijih brojeva, uključujući prekrasnu izvedbu standarda "My Only And Only Love", koju je otvorio nadahnutim solažem, možda prvim doista impresivnim glazbenim trenutkom koncerta. U cjelini je ipak nedostajalo onog umjetničkog "viška" koji vrhunske jazzere izdvaja u panteon, mada se negdje na dvije trećine koncerta, u novom komadu koji još nema naslov, svirka zahuktala u dinamičnoj tour de force izvedbi u kojoj su svi glazbenici dali svoj maksimum u nadahnutim solažima i energičnoj međuigri.

2

U jednom trenutku Calderazzo se ustao od klavira i rekao da bend nema setlistu te je pitao publiku za muzičku želju. Netko je doviknuo "Misterioso" (poznati Monkov standard), no bend se ipak nije snašao s tom muzičkom željom, Calderazzo je pogledao prema basistu, koji je na to odmahnuo glavom, tako da ništa od Monka. Nakon pjesme "bez naslova" uslijedila je "Hope" s prekrasnog albuma „Songs Of Mirth And Melancholy“ kojeg je snimio s Branfordom Marsalisom, a nakon izvedbe je ispričao publici o nastanku te pjesme posvećene pokojnom Michaelu Breckeru, koju je Calderazzo napisao kad je Breckeru dijagnosticirana teška bolest. "Hope" je dopadljiva, no pomalo monotona kompozicija, a isti su dojam ostavili i ostali sporiji brojevi, kojima kao da je nedostajalo malo više sviračkog poleta. Iako je cijeli bend svirački maestralan, nedostajala je snažna liderska ličnost, jer Calderazzo to ipak nije. Dupkom puna dvorana Muzičke akademije ipak je bila oduševljena i izmamila Calderazza na bis, na kojem je izveo dvije stvari solo piano, no nijedna nije bila blizu onim najboljim trenucima iz "službenog" dijela koncerta, prevladalo je instrospektivno prebiranje po klaviru, pomalo bez fokusa. Koncert je zajedno s polusatnim bisom trajao čak dva sata.

3

Ipak bio je to solidan početak nove jazz sezone, premda pomalo neujednačen. S tri glazbena virtuoza ne možete pogriješiti, a nekoliko uzbudljivih glazbenih trenutaka koncerta ipak su donijeli nešto osvježenja zagrebačkoj publici nakon ljetne suše.