Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Aleksandrov Zbor Orkestar Crvene Armije 09 Zeljko Jelenski

“Samo najbolje ili ništa”, pala je odluka tri tjedna nakon nacionalne tragedije koja je zadesila Rusiju 25.12.2016. kada je edan od najvećih ruskih ponosa, cjelokupni Aleksandrov ansambl (muški zbor, orkestar i balet) poginuo je u padu aviona. Znanja, umijeća i trikovi koji su se 90 godina prenosili među članovima, bili su izgubljeni. Značaj tog ansambla za Rusiju teško je opisiv jer kod nas se nema s čim usporediti. U tradicionalno umjetnički vrlo osvještenoj Rusiji, spajanje tri vrste umijeća, plesnog, zborskog i sviračkog, te nadahnjivanje te trojke tradicionalnim i poznatim pjesmama i plesovima Rusije, znači gotovo poistovjetiti ih s domovinom, pa su solisti Aleksandrovog zbora velike zvijezde u domovini.

Stoga je jasno da se audiciji novih članova pristupilo vrlo strogo, a o prestižu članstva u njemu govori i činjenica da se na audiciju za 60-tak mjesta odmah prijavilo nekoliko tisuća kandidata s akademskim obrazovanjem, pobjednika međunarodnih natjecanja i sl. Odabrani su najbolji od najboljih, a dodatna uska selekcija odabrala je crème de la crème za čast koju dobivaju solisti. Održavši prvi nastup tek dva mjeseca nakon nesreće, i to pred obiteljima poginulih te državnim vrhom, novi ansambl pokazao je da ima ono što se od vojske i očekuje - upornost i predanost koji daju besprijekoran nastup.
Upravo je taj ansambl nastupio u Lisinskom. Ni najviša očekivanja sinoć nisu nas mogla pripremiti za jedan od najdojmljivijih nastupa kojeg je Lisinski ikada imao.

Aleksandrov Zbor Orkestar Crvene Armije 05 Zeljko Jelenski

Već prvom  pjesmom, o sovjetskoj armiji, kojom uvijek započinju koncerte, publiku su ostavili zatečenu, a nastavili su s nizom pretežno vojnih pjesama tijekom kojih su se u pozadini prikazivale scene iz drugog svjetskog rata. I dok su prividno slike evocirale rat, ansambl u vojnim uniformama ispod njih pjesmom i plesom pokoravao je dvoranu bez oružja.
Tijekom dvoipolsatnog nastupa, ansambl je pokazao svo savršenstvo usklađenosti, dajući svojim višeglasjem kojeg čine tenori, baritoni, basi, no i rijetki basso profundo, dojam ogromne mase ljudi koja svojim snažnim pjevanjem širi energiju kroz dvoranu tolike snage da vas prolaze srsi. Već u drugoj pjesmi “Sveti rat”, u kojoj je snaga zbora dodatno pojačana timpanima i činelama, Lisinski je znao da je opokoren i počeo uživati u tome. Publika se prepustila i magija je polako sve više jačala jer je svaka nova pjesma ili ples tjerala trnce. Izrazito snažni glasovi izraženih mogućnosti  svladavali su i najteže dionice nevjerojatnom lakoćom, pri tom se još i igrajući dužinom daha i vibracijama. Dirigenti su dobro iskoristili vokalne vještine zbora te ga u jednom trenutku naveli da pjeva sasvim tiho, jedva čujno no razgovjetno, a ipak ne šapčući.Trenuci su to u kojima se dirigent činio kao mag, čarobnjak koji čarobnim štapićem čini čuda koja drugima ne uspijevaju.

Zapanjenost vokalnom izvedbom zamijenila je uskoro zapanjenost plesom kada je na red stigao i balet. Bez zbora,  vidjela se tada još jedna posebnost orkestra koji, uz standardne instrumente ima i drvene duhačke instrumente, te tradicionalne ruske instrumente poput balalajke, domre i ruske harmonike bajan, kod nas poznatije pod nadimkom “dugmetara”.

Aleksandrov Zbor Orkestar Crvene Armije 08 Zeljko Jelenski
A plesači, baletno školovani, uz plesove koji pokazuju njihovu razigranu gipkost po kojoj su ruske baletne škole nadaleko poznate, izvodili su ludo zahtjevne, na trenutak i akrobatske dijelove koreografije. Njihov “ples kozačke konjice” zadivio bi i same kozake, jer visina skokova, piruete sa skokovima i ispruženom nogom koja teži da plesača izbaci iz ravnoteže, no oni se ipak i dalje vrte ne pomičući os, skokovi iz čučnjeva, te još mnogo zahtjevnih dijelova koreografije koja graniči s mogućim, prikaz je simbioze najboljih ruskih plesnih škola i hrabrosti koreografa da izvuku iz plesača najviše i pri tome publiku ostave u nevjerici i otvorenih usta.

Govornici ruskog mogli su pratiti tekst s načinom izvođenje jer su izvedbe bile emocionalno obojane i predstavljale pojam strastvene slavenske duše. No i bez toga, nastup je bio toliko dojmljiv da publika nije mogla dočekati kraj mirno sjedeći već je zbor posljednje dvije pjesme otpjevao dok je publika bila na nogama i neumorno pljeskala. Koliko je to bio dodatno fantastičan osjećaj, toliko je moguće potaknuo skraćivanje tih pjesama jer su bile izvedene samo prve dvije strofe od svake. A ako se publika ni nakon njih nije micala s mjesta ni prestala pljeskati, zbor ih je nagradio dodatnom pjesmom, izvan programa.
Samo oni koji su se zatim požurili po svoje jakne i kapute nisu vidjeli soliste koji su došli na sam rub pozornice, naklonili se i gromoglasno, na hrvatskom, u glas povikali:” Do-vi-đenja!”

Program:

1. Несокрушимая и легендарная Nepobjediva i legendarna)
2. Священная война (Sveti rat)
3. На солнечной поляночке (Na sunčanom proplanku)
4. Приглашение к танцу (Poziv na ples)
5. Смуглянка (Garavica)
6. В путь (Krenimo)
7. Песенка Фронтового Шофера (Pjesma vozača s bojišnice)
8. Журавли (Ždralovi)
9. Ехал я из Берлина (Putovao sam iz Berlina)
10. Казачья кавалерийская (Pjesma kozačke konjice)
11. День победы (Dan pobjede)

Pauza
12. Матросская барыня (Mornarska gospodarica)
13. Ах ты, степь широкая (Oh ti stepo široka)
14. Славное море священный Байкал (Slavno more - sveti Bajkal)
15. Эй, ямщик, гони-ка к 'Яру'! (Hej, kočijašu, tjeraj prema “Jaru”!)
16. Молдавский танец (Moldavski ples)
17. Pусский танец из балета «Лебединое озеро» (Ruski ples iz baleta “Labuđe jezero”)
18. Дорогой длинною (Dugom cestom)
19. Вдоль по Питерской (Niz Pitersku ulicu)
20. Калинка (Kalinka)
21. Pусская плясовая (Ruski ples)
22. Катюша (Katjuša)
23. Подмосковные Вечера (Podmoskovske večeri)

Bis
24. Прощание славянки (Oproštaj Slavenke)