Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Masinko Filip Busic 2Mašinko je primjerice, pak, posljedica druge industrijske revolucije. Nakon izuma željeznice bend osniva Šulc, poznat kao jedini čovjek ikad bez imalo smisla za humor. Jedina šala koju je ikad napravio je činjenica da je u bend pozvao svog prijatelja Lovru, poznatog po letećem balonaru, snažnim vokalima tipa 'oo-oo-ooo' te sklonosti prema suncobranima. Perica se pridružuje još iste večeri jer to on radi. Postava je kompletirana za vrijeme Krimskog rata kada Pitura dolazi zbog praznine koju počinje osjećati sviranjem indijanske muzike u Antenatu (ranije poznati kao 'Nenad i Stoka'). - zanimljiv je službeni opis benda Mašinko koji je dobro poznat na domaćoj punk-rock sceni. Ususret nastupu na Brijačnici, u subotu, 28. siječnja, pročavrljali smo s veselom ekipom iz benda.

Djelujete od 2010. godine i već ste odradili jako puno svirki. Kako je krenula priča Mašinka i što ste sve dosad naučili?

Krenula je tako da su se stari prijatelji koji su već godinama prije zajedno svirali po bendovima umjesto da naprave obitelji i karijere odlučili napraviti još jedan bend, jer eto dugo nisu. Najbitnije što smo naučili jer valjda upravo to, to sve funkcionira jer smo prijatelji koliko god bismo ponekad jedni druge izboli. Mašinko od prvog dana nije ostao bez člana benda i bez obzira na to kakvi su koncerti, promocije i ambiciozni planovi ispred nas, u prvom nam je redu uvijek najbitniji užitak u cijeloj tog priči. Sviramo pjesme kakve volimo slušati sa svojim prijateljima, i dokle god to traje trajat će i Mašinko kakvog znamo, bar ja na to tako gledam.

Prošle godine ste objavili split album s Debelim precjednikom. Kako ste na tu ideju došli i kako je prošlo snimanje?
Imali smo nekoliko novih pjesama, plan nam je bio sačuvati ih za album. Međutim priprema albuma traje i traje, posebno kod nas šestorice jebivjetara koji smo više proba proveli jedući nego svirajući, i nije nam se dalo čekati da složimo ostatak albuma da to konačno možemo svirati uživo. Ušli smo u studio ne znajući točno što ćemo s tih šest pjesama jednom kad ih snimimo – EP nam se općenito konceptualno ne sviđa, bila je nekakva ideja o izdavanju albuma u dva djela. I taman u nekoj fazi razmišljanja što ćemo na kraju s time Lovro se našao u Osijeku i između dvije pive s našim prijateljima debeljacima ispostavilo se da i oni imaju taman toliko pjesama za izdati. Rješenje sa split albumom (i imenom Debilko od kojeg smo srećom u međuvremenu odustali) nametnulo se samo.

Već ranije imate split album s Frakturom Mozga. Koji split album vam je bilo draže snimati i zašto?
Rekao bih Frakturko, jer je to bilo drugo vrijeme, a mi puni volje i vremena i nabrijani na to kako će nam ispasti prva „prava“ snimka. Majmun godine je bilo odlično snimati, da bih riječ rekao, ali dok smo snimali Frakturka pola nas nije imalo poslove i obaveza je bilo manje, a naš producent Mark tad nije još bio toliko tražen što je značilo da smo to snimanje uspijevali odraditi u puno intenzivnijem kontinuitetu. Za ovaj split nismo imali takav radni ritam, no zato smo imali puno više iskustva iza sebe i to je snimanje dalo snimke s kojima smo jako zadovoljni. Zanimljivo, za očekivati je da ljudi ne doživljavaju toliko pjesme koje su na ovakvim kraćim formatima, ali do sad nismo imali koncert na kojem nismo svirali bar 3 pjesme s Frakturka, a koliko vidimo ljudi i svih šest novih pjesama vole i znaju.
Također, Frakturko je kompletno bio izmiksan u jednoj besanoj noći punoj svađa i frustracija, isto to jutro poslan u tisak, to poslijepodne pokupljen i tu večer prodavan na promociji. To je priča koju ću s ljubavlju pričati, ali *kuca o drvo* nikad ne proživjeti ponovno.

Koji vam je najluđi nastup koji ste dosad imali i zašto?
Teško je izabrati, no meni je nekako od svih onaj koji smo odsvirali na nekakvom bizarnom festivalu u nekom mjestašcu pored Varne u Bugarskoj. Festival je bio na kamionskoj prikolici parkiranoj na ledini povrh Crnog mora, prije nas su svirali bugarski grinderi i nekakvi čudni ska bendovi, publika je bila sastavljena od bajkera, krastera, par obitelji koje su došle na plažu i usput roštiljale, pokojeg zalutalog metalca i jednog mršavog tipa s fudbalerkom, kupaćim gaćicama i metalnom nogom. Nakon što smo odsvirali, večerali smo na onom djelu pozornice kojim se ta prikolica spaja na kamion, dok je glavni bend svirao na pozornici, dok mu se usred koncerta basist nije posvađao s gitaristom i napustio bend, a tri minute kasnije došao novi basist i išao učiti kako pjesme idu. I nakon toga natrag u kombi i vožnja ravno do Zagreba.

Masinko Filip BusicKako se pripremate za koncerte?
Imamo probu.

Uskoro premijerno nastupate na Brijačnici. Što možemo očekivati u Boćarskom domu?
Nismo svirali u Zagrebu od promocije Majmuna godine, i prilično se radujemo ovome. Neće tu biti nikakvih posebnih iznenađenja, nekakav nam je plan da kad na nas dođe red, da se popnemo na pozornicu i otpeglamo što imamo najbolje što znamo. A kažu da to zna biti dobro.

Koji su vam planovi za 2017. godinu?
Ima ih svakakvih, ima i već dogovorenih koncerata, no želja nam je da se odmah bacimo dalje na nove pjesme. Iza nas je samo jedan pravi samostalni LP album, voljeli bismo mu pripremiti nasljednika. Naravno, to ne znači da ćemo se zavući u buksu i samo pisati nove stvari, bit će dovoljno prilika da nas se vidi uživo.