Intervjui

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

mia 0

Na prvi dan proljeća svjetlo dana ugledao je debitantski album mlade Osječanke Mije Dimšić (na Deezeru je bio dostupan i nešto ranije). "Život nije siv" dolepršao nam je na krilima istoimenog pop-hita koje je prošlih mjeseci bilo teže izbjeći nego na njega naići, a mlada je pjevačica nastupila i na dodjeli nagrade Porin, za koju je bila nominirana u čak četiri kategorije, među njima i za pjesmu godine, da bi je osvojila u kategoriji spota.
Sve to bio je prekrasan povod za razgovor s novom zvijezdom hrvatske glazbene scene.

Prvi dan proljeća i prvi album... Jesu li se slegle prve reakcije i dojmovi? Ima li straha od loših kritika?
Još uvijek nisu, sve mi je to jako nestvarno i ne mogu vjerovati kad u izlogu CD-shopa ugledam svoje lice. Ovo ću proljeće sigurno zauvijek pamtiti kao jedno od najljepših u životu jer se za mene toliko stvari otvorilo i toliko snova ostvarilo, a album je stvarno kruna toga svega. Mislim da nema razloga za strah od loše kritike, ona je sastavni dio ravnoteže ovog svijeta isto kao i pozitivni komentari i naravno da uvijek postoje stvari koje mogu biti bolje i cilj je da sa svakim danom budem sve bolja, a i različita mišljenja o nekim temama mogu biti samo bogatstvo, a ne nešto čega se trebam bojati.

Možeš li navesti neki poseban trenutak u kojem si glazbenu karijeru vidjela kao realno ostvarivu? Što te uopće usmjerilo u svijet glazbe?
Oduvijek sam amaterski bila u nekim glazbenim aktivnostima, ali događaj koji je sve promijenio bez sumnje je bilo ljeto 2014. kad su me Džentlmeni iz Osijeka pozvali da s njima pjevam na turneji po Kanadi i SAD-u. To je za mene bilo totalno iznenađenje i prvo takvo iskustvo, bila sam oduševljena načinom na koji se osjećam dok se intenzivno bavim glazbom i uskoro mi je bilo jasno da to najozbiljnije želim. Tada sam upoznala i svog menadžera Damira Bačića koji je zapravo sve pokrenuo i predložio mi da pokušamo napisati nekoliko stvari i snimiti ih da vidimo kamo bi to moglo odvesti.

mia 1

Kako je došlo do suradnje s Croatijom Records?
U Croatiju Records me doveo Damir koji je s njima surađivao na svojim prijašnjim projektima i vrlo brzo smo pronašli zajednički jezik. Najprije su mi predložili da napravimo samo jedan singl i vidimo kako će ispasti, a kad smo im dostavili finalnu verziju moje prve pjesme, "Budi mi blizu", odmah su izrazili želju da radimo i cijeli album što se prije tjedan dana konačno i realiziralo.

I sama pišeš pjesme, četiri su završile i na albumu. Kakva te tematika najviše zanima, što te najviše inspirira?
Trenutno sam u fazi kad me najviše inspirira život generalno, život kao jedan ogroman vrtlog naših veza, kontakata, događaja i putova, koji možemo složiti kako želimo ako uvijek imamo vjeru, zahvalnost i osmijeh na licu. Osjećam se stvarno genijalno u svojoj koži, obožavam ono što radim i okolinu u kojoj živim pa baš takve teme najčešće i pronađu put do papira. Želim ljudima poručiti da je život stvarno čudesan i da je svaki dan tijekom kojeg toga nismo svjesni izgubljeno vrijeme.

Nominacija za Porin za pjesmu godine, a onda i Porin za spot samo su vrh vala kojeg je pokrenula pjesma "Život nije siv". Što je još bitnije, to je jedna od pjesama koje si sama pisala... Budli ti to možda želju da za sljedeće albume budeš samostalan autor? Ili je možda prerano o tome govoriti...?
Obožavam pisati i u zadnje vrijeme je ta potreba sve izraženija, ali želim i nastaviti surađivati s autorima s kojima radim, Vjekoslavom Dimterom i Damirom Bačićem, jer smo stvarno dobar trio i super funkcioniramo. Želim pisati i za druge izvođače, to mi je ponekad puno veći izazov nego pisati sebi. U svakom slučaju, vidjet ću što život nosi. Možda baš sutra dobijem inspiraciju i završim 20 pjesama u mjesec dana, a možda cijele iduće godine napišem dvije stvari. Ljepota inspiracije baš i je u tome što nikad ne znaš kad će ti doći i koliko dugo planira ostati.

mia 2

U tvojoj se glazbi osjećaju natruhe countryja. Otkud zanimanje baš za taj žanr i što inače slušaš ili možeš navesti kao glazbene uzore?
Slušam takvu glazbu otprilike od srednje škole, ni sama ne znm zašto, jednostavno mi odgovara zvuk, raspoloženje i atmosfera i sviđa mi se što su tekstovi jako životni i narativni. Obožavam Taylor Swift, Kacey Musgraves, Jewel, Willieja Nelsona, Noru Jones, Alison Krauss i još puno srodnih izvođača, ali rado slušam i mainstream pop, rock i slične stvari. Bitno je samo da se pronalazim u pjesmi.

Apsolventica si osječkog Filozofskog fakulteta. Uspijevaš li uskladiti studentske obveze s glazbenim angažmanom?
Trenutno malo teže jer se nakupilo jako puno stvari. Budući da sam apsolvent, nemam predavanja i ostao mi je samo diplomski rad tako da mi je vrijeme uglavnom raspoređeno oko glazbenih obveza, a na diplomskom radim u pauzama između. Da sam se bavila glazbom u ranijim godinama fakulteta, bilo bi to gotovo neizvedivo jer glazbena karijera trenutno iziskuje puno mog vremena i truda.

Mia prije uspjeha i sada... Zaustavljaju li te često na ulici, osjećaš li se drukčije na fakultetu? Kako ti je uopće "palo" to što si postala poznato lice? Tko je Mia Dimšić privatno?
Predivno je kad te ljudi zaustave i kažu nešto lijepo. Publika i je ona zbog koje sve to radiš i kad ti ljudi priđu s osmijehom i kažu da im je tvoja pjesma na neki način pomogla, usrećila ih ili bilo što drugo, tvoja misija je ispunjena. Naravno, tu i tamo netko kaže i nešto ružno, ali i to je potpuno u redu i isto daje neku težinu onome što radiš i zbog toga si svaki dan sve jači i kompletniji. Privatno sam, rekla bih, vrlo slična ovome što upravo sada radim, volim pričati s ljudima, upoznavati nove, uspoređivati mišljenja, tražiti smisao, čitati, piti kavu, putovati.. a glazba mi baš sve to omogućuje i zato je u mom srcu nezamjenjiva.

mia 3

Kako bi najkraće mogla opisati svoju glazbu? U nekoliko riječi...
Opisala bih ju kao pop s primjesama country glazbe i kao priče iz mog života ili moje osobne doživljaje koje dijelim s ljudima.

Imaš bend s kojim nastupaš, na albumu je radila respektabilna ekipa glazbenika. Je li bend od početka bio tražena forma ili se taj zvuk gradio vremenom?
Bend je nastao potpuno spontano i baš zato mi je neprocjenjiv. Prvo sam svirala u akustičnoj varijanti s klavijaturistom Zvonimirom Glibušićem, a nakon nekoliko mjeseci su nam se pridružili moj basist Dario Hleb i bubnjar Danijel Peršić, a prije nešto više od pola godine stigao je i gitarist Nenad Dujmić. Svatko od njih je jako specifičan glazbenik sa svojom posebnom pričom i čast mi je raditi i družiti se s njima. Tu su i mnogi gostujući glazbenici koji se pojavljuju na albumu, a koje izuzetno cijenim i svi su mi pomogli i pristupili kad sam bila na početku, posebno Ante Gelo koji je dio priče još od prvog singla. Naravno, trebalo je neko vrijeme da pronađemo zajednički zvuk koji će biti samo naš, a on se nekako krenuo graditi u pravom smjeru onda kad smo i mi međusobno kao prijatelji postali bliski.

Što misliš o glazbenim suradnjama? Tipa, dueti... Postoji zanimljiva snimka s Porina gdje zajedno pjevaš s Antonelom Doko...
Ta snimka mi je baš draga jer je isto potpuno spontana, Antonela i ja smo se digle u ranu zoru i u Spaladium areni čekale red za snimanje emisije "Dobro jutro, Hrvatska" i u jednom trenutku smo krenule pjevušiti uz ukulele i prijateljica iz Croatia Records je to snimila i objavila. Ima puno ljudi s kojima bih rado nešto otpjevala, ali mislim da je u ovoj fazi još rano govoriti o tome.

Pretpostavljam da te očekuju brojniji nastupi sada kad je album van. Gdje ćemo sve moći vidjeti Miju i bend?
2. travnja imamo osječku promociju koncerta u Hrvatskom narodnom kazalištu, a u svibnju spremamo i zagrebačku promociju u parku Zrinjevac, o čemu ću više pisati kad bude detalja. Trenutno dogovaramo puno stvari i to me jako veseli, a svi konkretniji datumi, kad ih bude, svakako će biti na društvenim mrežama.

Zahvaljujem na razgovoru i uz čestitke na realiziranom albumu želim puno uspjeha i dalje.
Hvala!