Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Ethnoambient 2016 6 - Tamara Obrovac 8

Solinska Gradina u ljetno predvečerje. Čekajući da program započne, okupljeni su sjedili, razdragano razgovarali s prijateljima kao i svake godine do sada, sve dok se nisu sjetili da se ovdje sljedeće godine neće vratiti. Htjeli oni to ili ne, obuzeo ih je gorko-slatki osjećaj – sreća jer uskoro počinje najbolji mali festival na svijetu koji slavi radost života i zajedništo u različitosti, ali zatim i tuga, osjećaj konačnosti i zatvaranja poglavlja jedne knjige koju su i izvođači i publika zajedno pisali. Ipak, „knjiga“ nije završena, a to znači da se ta ljubavna priča nastavlja, iako joj trenutačno ne znamo smjer.

Ethnoambient 2016 7 - Kries 8

U petak, 22. srpnja u standardnih 20 sati, Mojmir je zakoračio na pozornicu i otvorio 19. Ethnoambient. Uvijek ležeran i opušten, svojom je pojavom uspio odagnati bilo kakve negativne misli publici koja u tom trenu nije bila svjesna da zapravo svjedoči povijesnom momentu. Program prve večeri krenuo je drugačijim redoslijedom od najavljenog pa su nas tako na pozornici prvi pozdravili Pučki pivači Gospe od Otoka, solinska klapa čije djelovanje seže više od 200 godina u prošlost. U svom kratkom nastupu svojim su repertoarom i odjećom donijeli dašak svoje bogate povijesti te nas zagrijali za ono što slijedi, a to je bio Lidija Bajuk kvartet. Lidija je svojim nastupom pokazala koliko je neopterećena ikakvim protokolom jer je bez zadrške ponovno počinjala pjesmu ako je nešto pošlo po krivu ili kad je Martin Turšić (inače član Kololire na „posudbi“ kod Lidije) krivo brojao prilikom bubnjanja dok je „Primorkinja jahala“. U svom je repertoaru Lidija putovala od Slavonije i Međimurja sve do Korčule i dalje te se nemali broj puta dotakla priče o mitskoj Mari i njenom suđenom Ivi koji joj pak nije vjeran, na žalost njegovoj vlastitoj majci. Bitno je naglasiti da je Lidija Bajuk sudjelovala na prvom Ethnoambientu, a sada nas je na zadnjem počastila svojim prisutstvom i vratila u vrijeme kad je ethno scena u Hrvatskoj još manje-više bila u povojima. Uz njen nekonvencionalan i simpatičan nastup dočekali smo prve zvijezde, a potom je zasjala ona najblistavija – jedinstven osmijeh voljenog Seckoua Keite.

Ethnoambient 2016 3 - Seckou Keita 2

Virtuoz na tradicionalnom senegalskom instrumentu ovog nas je puta iznenadio dvostrukom korom i doživljajem zvuka zapadne Afrike na intimniji i nježniji način nego do sada. Prebirući žice svojim čarobnim prstima, prenio je na publiku svoju zanesenost i užitak u glazbi dok mu se na ozarenom licu odražavao svaki ton. Ovaj se nastup prilično razlikovao od onog 2013. godine kada su Seckou i Adama skupa svirali znatno brže i energičnije pjesme, ali primarni osjećaji ostali su isti – potpuno uživanje i prepuštanje egzotičnim, a opet nekako bliskim afričkim zvukovima. U intimnoj suradnji s publikom, Seckou nas je potaknuo da zajedno zapjevamo pjesmu o izlasku iz tame i prihvaćanju svjetla – bile su to jednostavne, ali vrlo moćne riječi. Na kraju mu se na pozornici pridružio Mojmir pa su u duetu uzrokovali masovno „ježenje“ i želju da ovi dani nikad ne završe.

Ethnoambient 2016 4 - Cinkuši 1

Večer je svojim nastupom zaokružio šesteročlani bend Cinkuši koji je svojim zabavnim, energičnim i veselim melodijama dio publike digao na noge i potaknuo na ples. Ipak, nastup su otvorili pomalo nadrealnim uvodom kojeg su neki od posjetitelja okarakterizirali kao „spoj Leta 3 i Pink Floyda“. S naglaskom na kajkavskoj narodnoj baštini, Cinkuši su stvorili pravu „veselicu“ te nas podsjetili kako ih na Ethnoambientu nije bilo čak 16 godina, ali su se u međuvremenu umnožili i dodatno razvili svoj glazbeni izričaj.

Ethnoambient 2016 5 - Dunja Knebl 8

Druga je večer započela nastupom predivne Dunje Knebl kojoj je ovo bio treći nastup na Ethnoambientu u zadnje četiri godine. Mojmir nam je odmah na početku ispričao već svima poznatu i dragu priču o tome kako je upoznao Dunju koja je tadašnju skupinu Legen potražila preko televizije te kako se kroz nekoliko večera u njenom domu stvorila ideja o suradnji i stvaranju festivala Ethnoambient koji je poslužio kao plodno tlo za razvoj hrvatske ethno scene. Zbog toga, Mojmir je Dunju počastio potpuno zasluženom titulom „kuma Ethnoambienta“. Dunja je sa svojim bendom Kololira prošla svoj standardni i voljeni repertoar koji se najviše zasniva na tugaljivim međimurskim napjevima od kojih nam je jedna od najdražih upravo ona kojom je i završila nastup – „Dej mi, Bože, joči sokolove“ koju je otpjevala s Mojmirom. Spoj njihovih glasova u nama je probudio sjetu i divljenje te nas podsjetio na njihovu dugogodišnju suradnju i ljubav prema glazbi koju šire svakim tonom svojih glasova. Između ostalog, Dunja je izvela i Kololirinu omiljenu pjesmu „Ljubav i poštenje“ uz tvrdnju da nam svima toga više treba. „Neje blago novac i imanje/ već je blago ljubav i poštenje“ – iza ovih se stihova krije istina koju ljudi nažalost često smetnu s uma. Na sreću, zato imamo Dunju i Kololiru da nas podsjete kad zaboravimo ono što je u životu važno.

Ethnoambient 2016 6 - Tamara Obrovac 3

Nakon Dunje, svojom nas je pojavom i glasom očarala Tamara Obrovac koja svoj glazbeni izričaj temelji ponajviše na svojim istarskim korijenima koje na izvanredan način spaja s jazzom. Zračila je svojom zaraznom energijom, i dok je pjevala, i dok je pričala viceve o pilićima, pa čak i izražavajući žaljenje zbog otkazivanja Ethnoambienta. Okupljene je očarala svojim snažnim glasom širokog raspona kojim je u stanju prenijeti svaku emociju. Na repertoaru pojavile su se neke manje i više poznate pjesme, od kojih je najzamjetnija bila „hit s kojim se obogatila“ – „Daleko je onaj ko me voli“. Jedinstvenim i osebujnim izričajem osvojila je publiku i pripremila atmosferu za nastup jednog i jedinog Kriesa.

Ethnoambient 2016 7 - Kries 11

Mnoštvo okupljenih već je na nogama dočekalo taj legendaran bend koji nas je ubrzo prenio u onu dobro poznatu drugu dimenziju. Prepuštanje ritmu, dijeljenje ljubavi i života, slavlje koje nadilazi granice, stari prijatelji koji su se okupili kako bi još jednom jedni s drugima podijelili iskustvo i energiju Ethnoambienta... Teško je izdvojiti pojedinosti Kriesovog nastupa. Poznato je da Mojmir ponekad spominje trenutnu političku situaciju u Hrvatskoj ili svijetu pa se pjesmom „Čuj, Marice“ referirao na situaciju izlaska Velike Britanije iz Europske Unije. Prisjetio se i osjećaja kojeg je imao dok je pokušavao odlučiti hoće li ovogodišnji Ethnoambient bili zadnji ili ne... I iako je žalost potmulo tinjala u okupljenima, Mojmirova energija i apsolutno sjedinjenje s glazbom poveli su publiku u sveopću radost. Budući da je ovo, barem za sada, bilo zadnje okupljanje na Gradini, nastup je bio dulji nego inače pa je dobar dio publike propustio kraj jer su malo – po malo odlazili da uhvate prijevoz. Možda im je tako bilo i bolje – stajati na izlazu, pogledom obuhvatiti čitavu Gradinu okupanu svjetlom Mjeseca i utisnuti tu sliku u pamćenje dok ih, kako odmiču, prati Mojmirov dubok glas koji prodire do kosti. Iako je Ethnoambientu došao kraj, onima koji žive i dišu za vrijednosti koje taj mali festival promovira, priča nikada neće biti gotova.