Izvještaji

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

PredinDedic1

Nema ničeg lošeg u nostalgiji. Predin je sam to priznao pred brojnom publikom Lisinskog, a s obzirom na pozitivnu reakciju na njegovu suradnju s Matijem Dedićem, nije jedini koji tako misli.

Nije da je ovo prvi puta da su se njih dvojica našli i zasvirali koju - album “Tragovi u sjeti” izašao je 2011., a njegov nastavak (povodom kojeg i koncert u Lisinskom) prošle godine. Oba albuma obilježena su Matijevim lepršavim klavijaturističkim dionicama i Zoranovim samouvjerenim, dubokim glasom.

PredinDedic2

Uživo su im se pridružili Danilo Ženko na klavijaturama, tri prateća vokala i Roko Predin. Zoranov sin (a, prisjetio se Predin, bilo je vrijeme kad je Zoran bio “njegov otac”) nije uživo sudjelovao u koncertu, već je pripremio videomaterijal koji se vratio u pozadini i dopunjavao pjesme jednostavnim, minimalno animiranim slikama.
Upravo je minimalizam, uz nostalgiju, bio tema večeri. Mali broj izvođača, minimum instrumenata na bini, minimum scenografije. Broj glazbenika je zahtjevao sasvim drugačije aranžmane od orginalnih verzija pjesama. Većinski je koncentracija na klavir i Predinov raspoloženi glas izvrsno funkcionirala, no neke pjesme (poput “Moja voda” i “Jesen u meni”) su odavale dojam da nešto nedostaje. Rupu su koliko-toliko popunjavali izvrsni prateći vokali i podloga Ženkovih prostranih klavijatura, no rockerskije stvari su na refrenima zahtjevale žestinu koju aranžman bez perkusijskih instrumenata nije imao. Može biti da je problem ležao u power-baladskoj naravi originala, no jednako je moguće da aranžmani jednostavno nisu postigli nivo koji su ciljali. Ipak, većinu vremena su bili na razini izvedbi, ili su one podigle aranžmane na nivo dostojan izvođača.

PredinDedic3

Mogli su se tako čuti prepjevi zaista raznolikih pjesama i izvođača, od Josipe Lisac do Laufera, od “Moj Galebe” do “Sve što želim u ovom trenutku”. Tijekom večeri više puta su se Predin i Dedić vraćali pjesmama legendarnog Arsena Dedića, pa smo tako čuli Predina kako pjeva “Tvoje nježne godine”, “Odlazak”, a za sam kraj (na kraju drugog bisa), “Pegasto dekle”.
Predin i Dedić su pokazali da za izvrstan koncert nije potrebno da sve bude do kraja izglancano, da su greške dopuštene, i da je jedina bitna stvar iskrena izvedba - s dozom nostalgije.

PredinDedic4

 

PredinDedic5