Festivali

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

LWDSC 0865

U Rovinju je 8. srpnja otvoreno ovogodišnje izdanje Rovinj jazz festivala, iz nekog razloga slabo medijski promovirano. Je li festival odustao od privlačenja hrvatskih jazz fanova i prešao na strategiju oslanjanja na turiste u popularnom Rovinju kao glavninu publike, ili je riječ o jednostavnoj nemarnosti (Facebook stranica festivala nije ažurirana od prošle godine), pitanje je.

U svakom slučaju, organizatori su i ove godine pripremili sjajan program i doveli neke od vodećih zvijezda jazza (i malo šire) u atmosferičan ambijent dvorišta bivše Tvornice duhana Rovinj smještene uz rivu.

JRDSC 0801

 

Festival je otvorio kvartet slavnog saksofonista Joshue Redmana (koji je inače prvi put u Hrvatskoj nastupio prije devet godina na Zagreb jazz festivalu), u sastavu Kevin Hays na klaviru, Joe Sanders na kontrabasu i Jorge Rossy na bubnjevima. Riječ je o redom sjajnim glazbenicima, koji su puno više od pratećeg benda i koji ravnopravno doprinose muziciranju dugim i elaboriranim solažima. Redman se još jednom pokazao ne samo kao besprijekorni virtuoz nego i glazbenik toplog, bujnog i pristupačnog zvuka. Bend je uglavnom izvodio originalne kompozicije svojih članova, no našao se i pokoji standard, kao što je "Oleo" Sonnyja Rollinsa, i "It Could Happen to You" za bis. Bio je to odličan tour de force ne samo sviračke virtuoznosti već i kvalitetnih kompozitorskih ideja te kreativne i nadahnute improvizacije.

JMNPDSC 1056

Iduću je večer, u subotu 9. srpnja, nastupila pjevačica Lizz Wright, koja je u medijima predstavljena kao svestrana glazbenica koja spaja elemente gospela, bluesa, jazza, soula, folka i popa. U realnosti je to više zvučalo kao čisti pop-soul, ali festivalu ne treba zamjeriti manjak ortodoksije u žanrovskom izboru izvođača, uostalom ovaj vikend na istoj pozornici nastupa Amira Medunjanin. U svakom slučaju, Lizz Wright ima doista moćan i osebujan glas, koji će sve ljubitelje jazza zaintrigirati na maštanje o tome kako bi to zvučalo da Lizz kojim slučajem odluči pjevati jazz – aktualni panteon jazz vokalistica vjerojatno bi dobio opasnu konkurenciju.

JMNPDSC 1065

Kako bilo, stave li se na stranu osobne preferencije pojedinaca prema jazz izričaju, čuli smo odličnu glazbenu izvedbu vokalistice u naponu vokalnih sposobnosti i uigranog pratećeg benda, koji je u ovom slučaju bio upravo prateći bend, bez nekih avanturističkih izleta u improvizacije. Nastup je otvorila poznata stvar Neila Younga "Old Man", koja je do kraja koncerta zapravo ostala možda najupečatljivija izvedba – hipnotički ritam aranžamana dodatno je istaknuo ljepotu Lizzinig alta, i pjesma joj je nekako sjela tako dobro, poput gospela napisanog baš za nju. Ostatkom nastupa dominirali su ne posebno upečatljivi originali, a za bis smo čuli stvar kao stvorenu za Lizzin glas: "The First Time Ever I Saw Your Face". Bio je to odlično odrađen koncert, teško je naći neke tehničke zamjerke vokalnoj izvedbi ili instrumentalistima, no nedostajalo je kreativnog autorskog pristupa i spontanosti koja nastupu daje ''ono nešto'' , kvalitetu koja će ga izdići iz niza drugih koncerata i urezati u pamćenje.

LWDSC 0831

Idućeg vikenda, u petak 15.7., nastupio je Stefan Milenković uz sastav Tango Compas Marka Hatlaka, a idući dan, 16. 7., u subotu, koncert je održao trio trubača Nicholasa Paytona uz Jane Monheit. Jane Monheit smatra se jednom od vodećih vokalistica na suvremenoj jazz sceni, ima gibak glas lijepe boje, izvrsnu tehniku, no nekako se nikad nije probila do samog vrha vokalističke scene, kao da joj je nedostajao jači autorski pečat, kakav imaju npr. Cassandra Wilson ili Patricia Barber. No sa zadnjim albumom, iz ove godine, "The Songbook Sessions - Ella Fitzgerald" (naslov je referenca na Elline ''Songbook'' albume), koji je snimila s Nicholasom Paytonom, čini se da je dosegla neku zrelost vokalnog izričaja. Monheit je oduvijek rado izvodila standarde američke pjesmarice, no na ovom albumu došlo je do posebne sinergije s Paytonom, koji je napisao odlične aranžmane. Rovinjski je koncert otvorio trio Nicholasa Paytona koji je prvo izveo nekoliko duljih instrumentala, uglavnom originala ali i kompoziciju Keitha Jarretta "No Lonely Nights", a zatim im se na pozornici pridružila Jane Monheit s repertoarom s novog albuma. Monheit je oduvijek bila sklonija baladama, no ovaj je put bilo više poletnih standarda kao što su "I Was Doing Alright", "I've Got you Under My Skin", "All of You" i "Honeysuckle Rose" (za bis), a balade su pažljivo odabrane, kako je rekla Jane Monheit, kao npr. "This Time the Dream's On Me" ili vrlo emotivna izvedba "Ill Wind (You’re Blowing Me No Good)", kojom je Monheit pokazala svoju tehničku virtuoznost. Balade su definitivno područje u kojem Monheitina glazbena osobnost više dolazi do izražaja, čini se da ih dublje proživljava i stoga je upravo u njima najkreativnija u fraziranju i vokalnoj improvizaciji, iako treba istaknuti i duhovitu izvedbu Porterovog vrckavog standarda "All of You". Treba pohvaliti Paytonove aranžmane, moderne i u duhu suvremenog jazza koji se svira po njujorškim klubovima, a istodobno odaju topli omaž Ellinim izvedbama. Paytona i Monheit pratila je izvrsna ritam sekcija: Vicente Archer na kontrabasu i Greg Hutchinson na bubnjevima, a zanimljivo je da Payton na periode istovremeno svirao trubu i klavijature, pa je trio povremeno proizvodio zvuk kvarteta.

LWDSC 0842

Inače, za razliku od koncerata prethodnog vikenda, ovaj je zbog mogućnosti kiše održan u zatvorenoj dvorani TDR-a, manje atmosferičnoj od atrija, ali s akustičnim prednostima.

Ovogodišnje izdanje Rovinj jazz festivala zatvoreno je nastupom Amire Medunjanin u petak 22. srpnja.