Jazz i klasika

facebook
Twitter
Instagram

SoundGuardian

Marko Bec 2Kad pomislimo na jednu od najpoznatijih svjetskih glazbenih institucija, austrijski zbor Bečki dječaci, pomislimo i na internat, disciplinu, Beč, Božić, a možda se sjetimo i velikog hrvatskog dirigenta Lovra pl. Matačića ili čak svjetski poznatog kontra tenora Maxa Emanuela Cenčića, koji su također bili dio te velike i poznate škole.

Ovdje je stavljen naglasak na školu, jer Bečki dječaci imaju svoju školu u kojoj postoje razredi samo za dječake (internat), no postoji i tzv. Volksschule koju pohađaju i djevojčice. U srednjoj školi su razredi miješani, u nastavnom programu je također naglasak na glazbenom obrazovanju, a postoji i Zbor kao obavezan predmet. Taj zbor, Chorus Juventus ili Omladinski zbor, mješoviti je zbor u koji prelaze dječaci kada mutiraju i u koji unose svo ono bogato iskustvo rada s vrhunskim dirigentima i orkestrima iz cijeloga svijeta.

Iako ovaj zbor nije toliko aktivan i poznat kao Bečki dječaci, kvalitetom, a i disciplinom, nimalo ne zaostaje za njima. Samo u prosincu su omladinci pripremili i četiri puta izveli operu Ivica i Marica E. Humperdincka, pripremali božićni koncert s dječacima, pohađali školu te počeli s pripremama za skorašnji koncert s dirigentom Deniss R. Davisom i Bruckner orkestrom.

U svemu tome pomogao im je novi mladi hrvatski dirigent i profesor Marko Skorin. Iako možda još nepoznat u hrvatskim kulturnim krugovima, svoja je prva dirigentska znanja skupljao još za vrijeme studija na Muzičkoj akademiji u Zagrebu dirigirajući zborovima u Karlovcu i Zagrebu. Studij zborskog dirigiranja završio je u Grazu kod prof. Prinza, a orkestralnog dirigiranja kod prof. Doernera. I u Austriji je za vrijeme studija vodio brojne zborove, a s nekima od njih je održao koncerte i u Hrvatskoj. Školsku godinu 2015./16. proveo je u Egiptu na sveučilištu Helipolis u Kairu gdje je predavao teorijske glazbene predmete, a od rujna ove godine vodi već spomenuti Chorus Juventus.

Svoj prvi nastup s ovim izvrsnim zborom ostvario je ovoga prosinca na Božićnom koncertu Bečkih dječaka u prekrasnoj koncertnoj dvorani Internata MuTh, najmlađoj koncertnoj dvorani u Beču. Koncert pod nazivom Gute Hirten (Dobri pastiri) održan je četiri dana za redom od 7.-10. prosinca zbog relativno malog kapaciteta dvorane (500 mjesta), a velikog interesa. Od dječačkih zborova (postoje četiri zbora Bečkih dječaka: Haydn, Mozart, Bruckner i Schubert), izmjenjivali su se Mozart i Haydn, a ostali su izvođači nastupili na svakom od četiri koncerta. Drugog dana, 8. prosinca, nastupio je Mozart zbor Bečkih dječaka pod ravnanjem energičnog Luiz de Godoya, Chorus Juventus pod ravnanjem Maestra Skorina i muški amaterski ansambl Chorus Vienensis sastavljen također od nekadašnjih članova Bečkih dječaka. U nekim su kompozicijama, kao što je Saint-Saensov Oratorio del Noel, nastupili svi zborovi zajedno uz pratnju studentskog orkestra. Dijelove Brittenovog Ceremony of Carolls i obrade dviju božićnih pjesama dječaci su vrhunski izveli sami, a Monteverdijev i Hesslerov motet uz pojačanje muškog ansambla.

Marko Bec 1Chorus Juventus izveo je motete Heinricha Schütza i F. Mendelssohn - Bartholdyja. Upravo je najzahtjevnija kompozicija, ona Larsa Janssona The mothers of Brazil: Salve regina, izazvala najveću reakciju publike. Maestro Skorin i njegov zbor u svom su nastupu pokazali visoki stupanj muzikalnosti, preciznosti, ali i produhovljenosti. Koncert se nastavio vrlo prigodnim obradama austrijskih i internacionalnih božićnih pjesama u kojima je i mali studentski orkestar pod ravnanjem maestra Geralda Wirtha, umjetničkog ravnatelja Bečkih dječaka, pokazao koliko je dobro uvježban i s kojom lakoćom i muzikalnošću daje podlogu prekrasnim, čistim i preciznim dječjim glasovima.

Ove čarobne izvedbe božićnih i adventskih pjesama, s neizostavnom Stiele Nacht Franza Grubera, uvele su nas u vrhunsku izvedbu Halleluiah iz Haendlovog oratorija Mesija u kojoj su ovi mladi ljudi, pjevači i instrumentalisti pokazali savršenu intonativnu preciznost i vrhunsku virtuoznost. Ova izvedba po ničemu se nije razlikovala od izvedbe nekog profesionalnog zbora i orkestra i rekla bih da je upravo njihova mladost dala jedan energičniji i poletniji ton ovom jedinstvenom božićnom događaju. Dokaz koliko je ova institucija, unatoč svojoj disciplini i elitizmu, otvorena prema svima jest i činjenica da maestro Wirth, ne samo da nije opominjao publiku kada je pljeskala između stavaka, nego ih je pozvao da zapjevaju uz one poznatije božićne pjesme, a prije svake kompozicije pojasnio je u par rečenica o kakvoj se kompoziciji radi te na taj način educirao publiku.

Ovo je i pokazatelj koliko se u svjetski poznatoj glazbenoj prijestolnici Gradu Beču klasična glazba NE smatra glazbom elite, obrazovanih ili bogatih, nego je u jednu ruku i austrijska "narodna" glazba.