Autor: Dragutin Andrić, Ponedjeljak, 31 Prosinac 2007

Ocjena:

Ocjena čitatelja:    (0 glas)

Pregleda: 332

Godina u kojoj slavimo velikih 40 godina od izlaska jednog od ključnih albuma rock glazbe, kultnog Piper On The Gates Of Dawn britanske grupe Pink Floyd, je polako za nama i ne bi nikako bilo fer s naše strane da smo predstavljanje ovog albuma ostavili za sljedeću godinu i na taj način ostavili pogrešan dojam da nam ova obljetnica nije toliko bitna.

Piper At The Gates Of Dawn predstavio je javnosti još jedno englesko rock čudo i, iako možda nekima to nije od samog početka bilo jasno, jedan od najbitnijih rock bendova u povijesti glazbe. Iako je stil kojim su Pink Floyd krenuli s ovim albumom, a kasnije nastavili i produbili njegovim nasljednicima, u finalnoj fazi njihovog postojanja drastično izmijenjen, Pink Floydi će uvijek biti zapamćeni kao pioniri psihodelije tj. oni koji su psihodeliju približili širokim masama i izvukli je iz mračnih underground prostora.

Na ovom albumu glavnu riječ je držao, tada motor i pokretačka snaga Floyda, Syd Barrett. Gotovo sve pjesme su njegovo autorsko djelo, dok je ostatak benda supotpisao tek dvije pjesme (jedna od njih je totalna rasturačina, gotovo desetminutna Interstellar Overdrive ), a Waters samo jednu (Take Up Thy Stethoscope and Walk). Ta apsoulutna Barrettova dominacija direktan je rezultat njegove izuzetne kreativnosti potpomognute lucidnim stanjima izazvanim konzumiranjem LSD-a, a svemirski ili svemirom inspirirani naslovi pjesmama dolaze kao pokušaj davanja naslova trenutcima halucinacija. Inače, kad već spominjem naslove, sam naziv albuma, The Piper At The Gates Of Dawn, Barrett je preuzeo prema naslovu jednog poglavlja omiljene dječje knjige The Wind in the Willow autora Kennetha Grahamea.

Davida Gilmoura, kao što je mnogima poznato, na ovom albumu još nema, dok se na drugom albumu pojavljuje kao suautor jedne pjesme. Što se Barreta tiče, droge su u tom periodu već uvelike uzele danak tako da je sa preko 70% napisanih pjesama s prvog albuma na drugom autor tek jedne.

Što se ovog slavljeničko re-izdanja tiče, ono je izašlo u dvije varijante. Onoj dostupnoj širim masama, koja sadrži dva diska. Jedan na kojem je album miksan u mono varijanti te drugom sa stereo zapisom. Drugo izdanje je limitirano i ima oblik knjižice, a sadrži, uz dva već spomenuta diska i treći o kojem vam ne mogu puno toga reći budući da ga nemam u svom posjedu.

Izdavanjem ovog albuma, diskografska kuća EMI se na neki način iskupila za propuštanje re-izdavanja albuma Beatlesa, Sgt. Peppers Lonely Hearts Band koji je također ove godine proslavio svojih 40 godina. Slaba će to utjeha biti fanovima Beatlesa, ali generalno gledajući radi se o velikoj stvari, jer su diskografski glavešine dali do znanja da ipak vode računa o starim albumima koji su zadužili glazbenu povijest.

The Scarecrow - Promo video

Popis pjesama:

(EMI / Dallas Records)

Vezani članci

Komentari (1)

Komentiraj

Komentirao: Nomad, 26-06-2008 13:12, IP 212.39.108.4, Guest 1. remek djelo Definitivno jedan od najjacih albuma u povijesti glazbe.Bolji od svih kasnijih perfekcionisticko progresivnih simfo rock albuma grupe (s naglaskom na produkciji). Nakon "Pipera" samo je "Ummagumma" dostigla tu razinu apstrakcije i tu dubinu.Genijalni Barret je,uz Morrisona,bio najveca faca u rocku koja se ikada pojavila.zbog toga je, naravno, ostao nepoznat sirokim masama.Kao i album "Piper".U tome i lezi njegova vrijednost.   » Prijavi ovaj komentar administratoru » Odgovor na komentar...

Komentiraj