| Autor: Ratko Matić, Subota, 27 Listopad 2007 |
| Ocjena: |
 |
|
| Ocjena čitatelja: |
 (0 glas) |
|
|
|
 Pomalo mi je neugodno i reći i napisati koliko je dugo CD Neujahrskonzert 2007 kod mene čekao da o njemu sročim nekoliko toplih riječi. (Za neke lošije riječi nemam ni razloga ni argumenata.) Dok nisam naišao na motiv koji mi je odredio rok za izvršenje ovog ugodnog i časnog zadatka: članak će izaći povodom rođendana Johanna Straussa mlađeg, 25. listopada.
Radi se o snimci tradicionalnog Novogodišnjeg koncerta Bečke filharmonije koji i sam rado pogledam na televiziji svakog 1. siječnja otkad znam za njega. Taj koncert koji počinje u kasnijim dopodnevnim satima uvijek mi je poslužio kao mjerač kvalitete moje osobne proslave Nove godine. Ako bih se probudio mnogo ranije nego što je počeo koncert, to je značilo da se i nisam baš zabavljao i slavio u "najluđoj noći u godini". Ako sam ga prespavao, znači da sam pretjerao u slavlju i u novu sam godinu ulazio s osjećajem tuge, sjete, pa čak i krivnje, jer sam već prvu stavku svoga plana u novoj godini, da uživam u ljepoti tonova, otmjenog plesa i raznobojnog cvijeća, iznevjerio. A na popravak ću čekati predugu godinu dana. Probuditi se svjež, čio i bistre glave nekoliko minuta uoči prijenosa koncerta iz Beča značilo je da je proslava bila dobro dozirana i ugođena. I da će uz Novogodišnji koncert biti još malo i dobro produljena.
Sve rjeđe nailazim na nešto što je starije od mene, ali baš se radi o takvom slučaju. Tradicija ovih koncerata seže u 1939. godinu kada je uoči nove godine, 31. prosinca, austrijski dirigent Clemens Krauss održao koncert s Wiener Philharmoniker u bečkom Musikvereinu, uvrstivši u repertoar vesele i zabavne skladbe muzičara iz obitelji Strauss. Sljedeći je koncert održan već na samu Novu godinu, 1. siječnja 1941. usprkos Kraussovoj bojazni da bi proslava prethodne noći mogla ostaviti pogubne posljedice na formu i muzičara i publike. Svih ovih godina tu tešku kušnju bečka kultura s lakoćom izdržava i mi iz godine u godinu svjedočimo koncertima u kojima nijedan muzičar ne falša, ne previđa note i ne izostavlja tonove, a u publici nitko ne zaspi, ne kiše, ne kašlje i ne hropće, a kamoli da ruži stolcem ili se o njega spotiče. Kakvi izvođači i publika, takvu sada snimku na ova dva CD-a imamo prilike slušati.
Kada je pedesetih godina prošloga stoljeća Willy Boskovsky naslijedio pokojnoga Kraussa na čelu filharmonije, počeli su i televizijski prijenosi koncerata, a ne samo radijski, pa smo svi mogli gledati kako Boskovsky dirigira poput Johanna Straussa, s violinom u ruci. Do danas se izmijenilo više čuvenih svjetskih dirigenata koji su ravnali filharmonijom na ovim koncertima, sve do Herberta von Karajana 1987. godine, te Zubina Mehte ove godine. To je već četvrti Mehtin nastup u Musikvereinu na samu Novu godinu, 17 godina poslije prvog nastupa, a 9 poslije posljednjeg dosad. Rođenjem je Indijac, a do kraja života bit će Izraelac, jer su ga imenovali doživotnim voditeljem Izraelske filharmonije. Tijekom života bio je i Bečanin, jer se u Beču školovao, pa ga taj grad prihvaća i doživljava kao svog počasnog građanina, a s filharmonijom je surađivao više nego ijedan drugi dirigent.
Novogodišnji koncert u Beču 2007. snimljen je na dva audio CD-a. Počinje zdravicom Johanna Straussa mlađeg koja se zove Živio iz zaboravljene operete 'Jabuka', sve to baš na našem jeziku (!), a nastavlja se veselim plesnim melodijama i ritmovima, valcerima, polkama i marševima Josefa Straussa, Johanna Straussa starijeg i Josepha Hellmesbergera mlađeg, značajnog bečkog muzičara čija su djela uvrštena ove godine u koncert povodom stogodišnjice njegove smrti.
Na drugom CD-u nastavljamo slušati još nekoliko skladbi ovih autora, a njima se pridružuje i Eduard Strauss. Posebna je želja Zubina Mehte bila uvrštavanje u repertoar valcera Johanna Straussa mlađeg Wo die Zitronen blueh'n, koji jako voli, a nikad ga dosad nije svirao s filharmonijom. Na kraju, nijedan Novogodišnji koncert nikako ne smije završiti bez dvije obavezne skladbe na bisu, sina i oca Johanna: An der schoenen, blauen Donau i Radetzky-Marsch.
Ovim izdanjem možemo, kada god želimo, u svoju kuću prizvati novogodišnji ugođaj i slavlje, te zaplesati jedan od najljepših plesova na svijetu, dok čekamo novo izdanje koncerta sljedećega 1. siječnja. Možemo posegnuti za njim i kada smo deprimirani banalnošću, nerijetko vulgarnošću, grubošću i nervozom svijeta oko nas, jer preko njega ulazimo u drugi mogući svijet, svijet otmjenosti, elegancije, dostojanstva, kavalirstva, vedrine i spokojstva. Kao i svakoga 1. siječnja, čisti nas od nepoželjnih tragova prošlosti i daje nam nadu u početak novog ciklusa života.
Što nedostaje ovoj snimci? Nedostaje slika, pa bismo uz šarenilo tonova uživali i u šarenilu slapova cvijeća kojim je dvorana Musikvereina uvijek bogato dekorirana, obučena u proljeće, cvijeća koje posebno za tu priliku Beču šalje talijanski grad San Remo. Nedostaje i scena plesanja valcera, posebno svečano koreografiranog, u prostorima Schoenbrunna. I to se može nadoknaditi, jer je ovaj koncert objavljen i u DVD obliku. Ono što nedostaje u oba izdanja jest stručno, a nenametljivo vođenje Helge Vlahović-Brnobić. Da bismo i to doživjeli, morat ćemo pričekati prijenos novog koncerta, 1. siječnja 2008. na našoj televiziji.
Radetzky-Marsch - Video
Popis kompozicija:
Disk 1.
01. Johann Strauss II: Živio!
02. Josef Strauss: Flattergeister
03. Moulinet-Polka
04. Joseph Hellmesberger Jr.: Elfenreigen
05. Joseph Strauss: Delirien
06. Johann Strauss I: Einzugs-Galopp
Disk 2.
01. Johann Strauss II: "Waldmeister"-Ouvertuere
02. Josef Strauss: Irenen-Polka
03. Johann Strauss II: Wo die Zitronen blueh'n
04. Eduard Strauss: Ohne Bremse
05. Johann Strauss II: Stadt und Land
06. Josef Strauss: Matrosen-Polka
07. Dynamiden
08. Johann Strauss I: Erinnerungen an Ernst
09. Furioso-Galopp
Bis:
10. Joseph Hellmesberger Jr.: Leichtfuessig
11. New Year's Address
12. Johann Strauss II: An der schoenen, blauen Donau
13. Johann Strauss I: Radetzky-Marsch
(Deutsche Grammophon / Aquarius Records)
Komentari (1)  |
|
|
Božićni albumi 
tko bi odolio čarobnim zvucima dinastije strauss, zato ja od kad sam cuo za njih od 15.god skupljam njihov veliki repertoar i to ponajvise u izvedbi najboljeg orkestra europe.Neka nam i ove godine becka filfarmonija pruzi dasak stare epohe i ulije nadu za bolji svijet!