| Autor: Antonio Hadrović, Četvrtak, 19 Lipanj 2008 |
| Ocjena: |
 |
|
| Ocjena čitatelja: |
 (0 glas) |
|
|
|
 Tridesetog svibnja Marko Perković nastupio je na glavnom trgu glavnog grada kockaste republike. Tada još nismo pobijedili po drugi put germanske poslodavce i zaslužnike za eksploziju Mercedesa u osamdesetima i neslužbene valute u mladoj republici u devedesetima. To popodne sjeo sam na kavu i diktafon sa Markovim prezimenjakom.
Ante Perković, bivši kritičar, čovjek sa 0.0 prijatelja na MySpace te ipak nešto više IRL i sadašnji kantautor sa jednim albumom iza sebe pokazao se kao inteligentan i suptilan sugovornik sa jasnim i definiranim stavovima o svijetu oko sebe. Što onom analognom, što onom digitalnom. Par stotina metara niže u tijeku je bila tonska proba, a par metara od nas prolazile su prve majice Heroj, a ne zločinac na maloljetnim leđima. Tada još jedan policijski inspektor nije bio suspendiran zbog prijave za javni poziv na nacionalnu mržnju. U centru glavnog grada.
Pitanje prvo: Trg bana Jelačića te ostali trgovi kao koncertni prostor?
To nije koncertni prostor, već javni prostor koji se ponekad koristi kao koncertni prostor. Bio je, vidiš, i neki nebitni boksački meč prije par dana.... tako da je u nas korištenje trga kao prostora za javno okupljanje dosta sumnjivo. Mislim, konkretno, danas to nije pitanje glazbe; to je pitanje mase tako da ne bih hrlio na trg osim ako ne govorimo o nekom malom trgu u Italiji gdje nastupaju Bjork ili Radiohead. To je zanimljiv način kako trgovi mogu biti prezentirani kao koncertni prostori dok je ovaj naš ipak malo manje vezan uz samu glazbu, a malo više uz neke druge stvari.
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
Možda je to znak da se gradska vlast svrstava uz kulturu koja nema urbani predznak?
Ne bih to previše farbao ideološki, mada mi je malo tužno da zvuk Bijelog dugmeta sa dodatkom heavy metala iz osamdesetih u nas ima toliko puno poklonika... meni je to retrogradno i nazadno u estetskom smislu. A to u što Thompson vjeruje - svatko na to ima pravo dokle god ne krši zakon.
Kada si spomenuo pojam „urbana kultura“; kako bi ju ti definirao?
Eh, to je dosta osjetljiv pojam. Užasno je važno da urbano ne bude elitističko, da ne bude zatvoreno i samodostatno jer se urbano uvijek crpilo iz nečeg što to nije. Grad uvijek uzima energiju i svježinu od onoga što ga okružuje, od provincije. Nikako ne smijemo postati urbani fašisti i snobovi. Urbana kultura je za mene nešto vrlo osobno, teško ju je univerzalno definirati, makar će se vjerojatno sedamdeset od sto ljudi složiti da, recimo, Bijelo dugme nije posebno urbano dok, recimo, novi val jest. A čim uđemo u tu priču stvar se grana na stotinu strana...
...nećemo ulaziti dalje, ali ipak ima jedan zanimljiv urbani fenomen: poplava festivala. Do prije par godina nije ih bilo gotovo ništa osim EXIT, a ovih godina vrlo brzo niču. Ove godine sviraš na dva festivala: Vip IN music i Hartera u Rijeci. Što očekuješ?
Očekujem dobar nastup za sebe i dobar provod poslije (smijeh). Na Vip IN music festivalu nastupam prvi, zapravo otvaram festival što je ogromna čast za mene, ton-majstora i... ne znam... konobare. No, to je u redu jer svjesno imam poziciju koja je izvan mainstreama, tako da je svaki doticaj s medijskim mainstreamom dobro došao. A festivali su posljedica činjenice da je to skoro pa jedini vid zarade u glazbenoj industriji koji još dobro ide – sve manje ljudi će se odlučiti dati 400 kuna za tri, četiri albuma, dok toliko spremno troše za festival.
(Klikni na sliku za uvećani prikaz)
Iako su vremena kupovanja albuma u fizičkom obliku prošla, ipak snimaš drugi?
Da. Evo, petnaestog lipnja je godina dana od izlaska Svi me vole dok me ne upoznaju DIY metodom i sa ovim novim također ne namjeravam ulaziti u službenu diskografiju jer mislim da ona nema više smisla, samo to diskografi još nisu shvatili, ali uskoro hoće.
Još gledam kako ću novi album objaviti... dijete sam vinila pa mislim tiskati ploče, a sa digitalnim izdanjem ću vidjeti što i kako.
Internet bi mali izvođači trebali shvatiti kao izvrsno sredstvo promocije gdje je svaki download dobro došao jer se širi baza ljudi koji za tebe čuju. Hard copy izdanje polako klizi u područje fetiša i polica hard core fanova. Novac u glazbi će se okretati na koncertima i popratnim proizvodima, merchandiseu, a disk će biti samo dodatak. To je vraćanje glazbe izvođačima i izbacivanje posrednika, jer su diskografi bili upravo to.
Razgovor se još malo nastavio o Internet portalima, mladim nadama gdje je Ante izdvojio nekog mladca imenom Luka Belani sa kojim je nastupio i u Velikoj Gorici i u Križevcima. Navodno Luka ima i extended play iz Londona, Velika Britanija dobavljiv na njegovom MySpace dvoristu za nula kuna. Svašta ti mladi izvode da dođu do pozornica i djevojaka.
Malo iznad Tkalčičeve ulice neko drugi mladi sa crno-bijelim naočalama na očima i PVC Ožujskom u rukama derali su Ustaše, ustaše, ajmo, ajmo ustaše.
Komentari (0)  |
|
|
Intervjui 
