| Autor: Srđan Barić, Srijeda, 30 Travanj 2008 |
| Ocjena: |
 |
|
| Ocjena čitatelja: |
 (0 glas) |
|
|
|
Da, dobro ste pročitali naslov ovog teksta. Ne morate se složiti samnom, ali takvog dojma sam ja ostao. Bez obzira na to što su Disorder hardcore punk legende, djeluju već dugi niz godina i utjecali su hrpu bendova jednostavno sam mišljenja da su u utorak 29.04. u križevačkom Klubu kulture support bendovi Varlin i Srou Pa Letu jednostavno napravili bolji posao od headlinera Disorder. Zato mi je žao što su zbog nedostatka vremena nisu mogli duže svirati. Ovo nikako nije pljuvanje po Disorder već preporuka da ako ste u mogućnosti svakako pogledate ova dva sjajna i zabavna banda. Također, ovo je moje glasno razmišljanje i nadanje da ću opet biti u prilici vidjeti njihov nastup.
Krenimo redom. Varlin je tročlani francuski hardcore punk band koji nastupa u vrlo neobičnoj formaciji. Naime, umjesto bubnjara koriste ritam mašinu. Ali nemojte misliti da je ovaj bend kopija The Sisters of Mercy i njihovog „Doktor Avalanchea“, Varlin je hardcore punk i njihov izričaj je potpuno drugačiji od onog od The Sisters of Mercy. Žestoka gitara i bas, poluvrišteći vokal na francuskom i ritam mašina koja razvaljuje, puca poput mitraljeza ubojitim rafalima ritma stvari su koje nikoga ne mogu ostaviti ravnodušnim.
Srou Pa Letu dolaze nam iz Kranja iz susjedne Slovenije. Ovaj puknuti četverac na glasu je da uživa veliku naklonost publike i status hardcore punk legendi. To pogotovo zahvaljuju pjevaču Šulcu koji je veoma zabavna osoba koja vrlo brzo uspostavlja kontakt s publikom, pogotovo svojim punk zajebancijama u najavama pjesama. Što drugo reći za lika koji predstavljajući bend tvrdi da je potpuno krivo mišljenje da su oni slovenski benda jer da samo dvojica članova su Slovenci, a ostali su samo budale. Ne podnose Mercator i političare, pogotovo Janeza Janšu i Joška Jorasa za kojega kažu da je budala koju neće ni Hrvati ni Slovenci, a ulazak Slovenije u Europsku Uniju je jedna od najvećih slovenskih pogrešaka na koju su ih naveli pokvareni političari i kako sada žive puno lošije nego prije. Svirački su vrlo uigrani i žestoki, pogotovo me se dojmio gitarist koji suvereno vlada gitarskim riffovima i u publiku šalje pršteću energiju. Pred kraj svirke pukla im je žica na gitari, ali nisu se dali smesti već su još dvije pjesme odsvirali u minimalističkoj punk postavi samo s basom. I ispalo je odlično. Moj su favorit večeri i definitivna preporuka za pogledati.
Na kraju su svirali britanski Disorder u tko zna kojoj postavi. Naime radi se o bandu iz Bristola koji postoji od 1979. godine, bili su propadnici pokreta protestnog punka. Zanimljivost je da je od originalne postave tu samo basist Phil Lovering - Taf koji po potrebi okuplja muzičare s kojima izdaje albume i ide na turneje. Na ovoj turneju Križevci su bili jedino mjesto u Hrvatskoj u kojem su koncertirali. Bas i vokal općenito su najdomljiviji dijelovi zvučne kulise ovog banda. Band se u pjesmama bavi socijalnom i političkom tematikom, progovaraju o problemu samoubojstava mladih u Walesu, žestoki su pristalice antifašizma, itd…
Što se tiče popratne slušaonice, glazbu je birao i puštao Mario Dijanuš – Johnny, pjevač nekadašnjeg nadaleko poznatog križevačkog hardcore crust banda Demant. Johnny slovi za vrhunskog poznavatelja hardcore-a, što je glazbom koju je odabrao u potpunosti i dokazao.
Publika je opet bila najviše izvan Križevaca. Osobno mi je vrlo žao zbog manjeg broja posjetitelja iz Križevaca, ali to je problem kad se radi koncert u utorak, pa velik dio potencijalne poblike nije u mogućnosti doći zbog posla, školskih i fakultetskih obveza.
Komentari (0)  |
|
|
Izvještaji 
