| Autor: Ivan Glazer (Foto: Silvijo Selman), Četvrtak, 25 Lipanj 2009 |
| Ocjena: |
 |
|
| Ocjena čitatelja: |
 (0 glas) |
|
 Dugoočekivani InMusic festival je napokon započeo. Lepeza izvođača u trenucima vrhunca njihove slave i promocije novih albuma je garantirala uspjeh. Ipak, moguće nevrijeme je nosilo zle slutnje o tome kako će stvari ispasti i hoće li kojeg metal izvođača trebati grijati jer se smrznuo na kiši. Na svu sreću, meteorološke prognoze se nisu ostvarile i festivalsko područje je na kraju okupalo sunce tako da su silne gumene čizme u svim bojama i sa svim uzorcima ispale tek zgodan modni detalj.
Nakon hrvatskih bendova koji su otvorili festival (nažalost nisam ih stigao vidjeti) čast da nastupi prva od headlinera imala je Lily Allen. Slatkica oštrog jezika je i na Jarunu bila upravo to. Medena Lily je pjevala svojim nježnim glasićem stihove koji bi bez značenja mogli zvučati kao da pjeva uspavanke, no odjednom bi samo počela simulirati oralni seks na mikrofonu. Dražesna Lily je ipak bila previše jednolična, veseli aranžmani se nisu čuli dovoljno dobro i sve je preraslo u tešku monotoniju i nagone za zijevanjem što je slatka Allen pri kraju uspjela razbiti dodajući elektroniku u izvedbe poput Smile. Publiku je najviše oduševila izvedbom Womanizera, a i realno gledano, netko mora otpjevati tu pjesmu u potpunosti live, obzirom da je jasno da to Britney neće nikada.
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Rokia Traitore su bili poprilično skladni i kompaktni u svojoj izvedbi. Neopterećeni egzibicijama za publiku poprilično su glatko izvodili svoj repertoar. Publika je bila oduševljena iako se možda čini da su poneki od njihovih world eksperimenata preteški za mase.
Legende elektronske glazbe, Kraftwerk su bili upravo to – legende. Oduševljavajući audio vizualni spektakl je poprilično natrpao prostor ispred T-mobile stagea. U svom konceptualnom elektronskom showu kroz najbitnije segmente svoje karijere su obrađivali tada goruće svjetske teme i probleme koji i dalje (npr. radioaktivnost) ostaju aktualni. Vizualno su se koristili shemama uređaja, crno-bijelim video isječcima te rudimentarnim grafikama iz osamdesetih. Zamjena ekipe robotima u prvom bisu te fluorescentna odijela su upotpunjavali gotovo savršen spektakl koji je pokazao i dokazao zašto su Kraftwerk i dalje uzori bez premca bilo kome tko se elektronskom glazbom misli baviti.
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Yeah Yeah Yeahs su, nažalost, žrtve rasporeda. U najgorem mogućem vremenu, između vrhunaca prve večeri festivala, Kraftwerka i Franza Ferdinanda nisu mogli računati na potpunu podršku publike, no za onih par minuta koliko sam stigao vidjeti mogu reći da je atmosfera bila na iznimno visokoj razini.
Najveću gužvu su napravili Franz Ferdinand. Sada već vrhunski bend je pokazao da usprkos određenim žanrovskim izmjenama na posljednjem albumu i dalje znaju napraviti izvrstan show. Instrumentalno besprijekorni uz poprilično teatralne ispade frontmena Alexa Kapranosa šibajući po sva tri albuma su nailazili na jednoglasnu podršku publike. Jedini problem cijelog nastupa je bila upravo publika. Prosjek godina publike se kretao oko petnaest godina. Djeca su se poprilično raskalašila i pretvorila prve redove u maloljetnički tulum što je starije vjerojatno tjeralo da se zapitaju gdje su vodene kozice kad ih trebaš. No, ni djeca nisu umanjila kvalitetu psihodeličnog nastupa Alexa Kapranosa. Oni su jednostavno u svakom trenutku bili izvrsni.
(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)
Prvi dan InMusica je opravdao sva očekivanja. Kraftwerk drže titulu najboljeg nastupa večeri. Franz Ferdinand su im za petama, no zadovoljštinu sigurno mogu naći u najkrcatijem showu. Za one koji nisu svu energiju izgubili na skakanje na Franz Ferdinandu (što nije slučaj s autorom ovog teksta) poslijeponoćni program je nudio izvrsnu ritam mašinu Richarda Dorfmeistera, te dobri stari domaći rock – KUD Idiote.
Fotografije s prvog dana T-mobile INmusic festivala pogledajte u PhotoGuardianu
Komentari (0)  |
|
|
Izvještaji 
