Festivalska srijeda, kao i festivalski utorak, bila je obilježena kišom. I to sa puno iste.

Sons & Daughters iz Škotske su zbog iste uspješno propušteni dok su Tinariwen na Nokia pozornici skupili zavidan broj jedinki u bijelim kabanicama te i ponekog odvažnog mladića bez navedenog komada sponzorskog najlona. Dobra stvar kod te kiše jest što je skratila dosadne bendove, a i rijetko tko se mogao žaliti na gužvu i redove kod promjene novaca u bonove te promjene bonova u alkohol i hranu jer ih, za razliku od prošle godine, ove nije bilo.

(Klikni na sliku za uvećani prikaz)


(Klikni na sliku za uvećani prikaz)

Ljudi su se počeli skupljati tek oko 20 sati te su Serj Tankian i njegov cilindar u stilu Uncle Sama izašli pred pet do šest tisuća ljudi. Svirane su stvari sa Elect the Dead plus par političkih govora gratis, pogotovo prije Praise The Lord and Pass The Ammunition. Serj je dobar šoumen koji razumno mješa emisiju poruke za razmišljanje te gruva za skakanje. Za ovo drugo je bilo očito da publika prima; za ovo prvo ćemo vidjeti.

The Prodigy su navodno dovezli neki superposebni komad audio opreme za posebne subsonične bas frekvencije. Također, dovezli su jednog živog bubnjara, jednog živog gitarista te dva laptopa od kojih je jedan imao natpis Take me to the hospital. Čovjek bi pomislio da su tijekom godina smislili nešto pametnije iako od njih se to i ne očekuje. Od njih se očekuje da skaču gore - dolje; ponavljaju fuckin` ovo, fuckin ono i "Are you ready for this shit?" te sviraju kratko. Sve navedeno su uspješno ispunili.


Iako se ne može poreći količina piva u zraku, poganja na tlu i skakanja gore dolje kao da je opet 1998. i Nomad ponovo na kioscima; sve je to jednom riječju i osam točkica: R.E.C.I.K.L.A.Ž.A. Ako je već organizator želio reciklirati, mogao je recimo to učiniti uz Rage Against The Machine. Ili Smashing Pumpkins. Kvragu, ili uz Pearl Jam.


Poslije The Prodigy svi su se, više-manje, pokupili kućama ili pod Kirilov šator gdje se nije moglo ući od gužve. Što samo znači da je bilo dobro.