Autor: Toni Matošin, Srijeda, 08 Travanj 2009

Ocjena:

Ocjena čitatelja:    (0 glas)

Direktno iz makedonskog undergrounda dolazi ovaj prilično zanimljiv bend, nazvan po utemeljitelju suvremenog koncepta odnosa s javnošću i poslovne propagande, odnosno, njegovom kapitalnom djelu. Logično, a što je sasvim jasno kad se sagleda društveno-politički angažman ovog post-punk kvarteta, naziv je vrlo ironičan i više nego namjeran, jer nevidljivo, ali itekako osjetno zlo koje je taj Freudov nećak proširio i, na neki način, utemeljio današnji beskrupulozni globalizacijski sustav sabiranja profita glavna je meta njihove lirike.

Bernays Propaganda sačinjavaju, na nezavisnoj makedonskoj sceni već neko vrijeme aktivni, gitarist Vasko Atanasoski, basist Saša Pavlović, bubnjar Džane Kuc i pjevačica Kristina Gorovska, a muzika slijedi post-punk estetiku s plesnim cjepivima i izraženim političkim stavovima i pozivima. Umjesto da, poput mnogih, svoj ideološki bijes zavijaju u hermetične i sporoprohodne muzičke teksture, oni muzikom prvenstveno tjeraju na ples. Ili, mogli bismo to nazvati, ples s glavom. Inspirirani muzikom u rasponu od Gang of Four, preko Fugazi do LCD Soundsystem, Bernays Propaganda svoj rad vide vrlo ozbiljno, a istovremeno se očito dobro zabavljajući.

(Klikni na fotografiju za uvećani prikaz)

U tom tridesetsedmominutnom kovitlacu plesa, rock energije i raspojasanog aktivizma, međutim, ipak je previše monotonije. Jer, nakon nekoliko uvodnih pjesama, sve se dalje čini više-manje odslušano, što nije rijedak slučaj s muzikom čija se lirika isuviše bazira na širokospektarskom socijalnom angažmanu (primjerice, koliko god bar dva od četiri albuma Rage Against the Machine snažni bili, „krasi“ ih opasno visok stupanj monotonije). Srećom, sviračko umijeće i hladno zavodljivi Kristinin vokal dovoljno često popravljaju tu opću zvučnu sliku da se album s lakoćom i užitkom odsluša od prve do zadnje pjesme. Negdje kroz sve te note i taktove jasan je entuzijazam cijele ekipe, čime zorno i ponosno obznanjuju kako je ovo prvijenac na kojem su dugo radili, odnosno, dugo ga pripremali i čekali, nakon pojavljivanja na brojnim kompilacijama i strpljivog taborenja na koncertnoj sceni.

Album prati prigodni grafički materijal koji efektno ironizira sve gadarije koje podrazumijeva suvremeni marketing, a uz CD ide i Kristinin 32-stranični esej o nasilju u suvremenom društvu. Po svemu sudeći, ovaj band kreće ozbiljno, a, srećom, s dovoljno pameti i talenta da svoje ideje prospe bez mnogo ćoraka. Nije Happiness Machines nikakvo remek-djelo, ali u pitanju je jako dobro odrađen, solidan album zdravog koncepta. A taj je da finom subverzijom koriste Bernaysovo oružje protiv ideja koje je njime usadio u poslovne principe danas već urušavajućeg svijeta.

Dan pred da isčeznam - Spot

Osobna karta albuma

(Klikni na pojedinu fotografiju za uvećani prikaz)

---

Dodaj ovaj članak na neku od niže navedenih društvenih mreža

Vezani članci

Komentari (0)

Komentiraj

Nema komentara

Komentiraj