Autor: Dragutin Andrić, Nedjelja, 22 Lipanj 2008

Ocjena:

Ocjena čitatelja:    (0 glas)

Pregleda: 3539

Priznajem da sam posljednjim studijskim albumom grupe Coldplay ostao blago razočaran, jer što očekivati nakon izvrsnih Parachutes i A Rush Of Blood To The Head nego još jedno pomicanje granica i jurišanje ka još boljem. Pretpostavka i sumnja da bi se daljnje zapadanje u prosječnost moglo nastaviti i albumom Viva La Vida or Death And All His Friends "dovedena je u pitanje" viješću da je za producenta angažiran glasoviti Brian Eno, a sasvim anulirana preslušavanjem albuma koji prikazuje Coldplay u jednom sasvim novom svjetlu.

Ritmična i dinamična Lost! puna je pozitivne energije i poletnosti. Vedrina koja iz nje zrači ne može, a da ne utječe na vas. Slično je i sa instrumentalnom Life In Technicolor, koja otvara album i čija je jedina mana što traje svega dvije minute i trideset sekundi. Izvrstan, pozitivnom vibrom nabijen instrumental fantastično otvara album, a velika je šteta što nakon njega dolazi na trenutke letargična, morbidnog naziva Cemeteries Of London koja se mogla sačuvati za kasniji dio albuma.

(Klikni na sliku za uvećani prikaz)

Those who are dead are not dead they just livin' in my head stih je koji ćete odmah zapamtiti. Pjesma 42 rekvijemskog uvoda i sumornih i sivih boja sporo se vuče do svoje druge minute kada jednostavno eksplodira u svom svojem očaju. Miješanje raspoloženja, boja instrumenata te promjene tempa čvrsto obilježavaju ovu pjesmu, za koju od samog početka ne bi mogli zaključiti u kojem će vas smjeru u jednom trenu odvesti. Vrlo neobična, ali i vrlo dobra pjesma.

Lovers in Japan/Reign of Love također je jedna od pjesma koja svojom melodijom slavi život i popravlja raspoloženje. Brzi uvod, kojeg obilježavaju piano dionice tjera vas da pjesmu poslušate do kraja, a lupkanje nogom ili klimanje glavom mogu doći samo kao logične posljedice slušanja. Raspoloženje ne pada ni u naslovnoj Viva La Vida koja slijedi odmah nakon maločas spomenute, a svojim bogatim aranžmanima ostavlja dojam pjesme epskih razmjera.

Album zatvara s naslovom povezana Death And All His Friends.

Za moje, na početku spomenuto, blago razočaranje prethodnim studijskim albumom Coldplay su se ovoga puta gotovo u potpunosti iskupili. Album odiše skladom, poletom, u pojedinim momentima tjeskobom, sumornošću i bezvoljnošću, ali ne zbog pada razine kvalitete već zbog želje i namjere da album zvuči upravo ovako kako ga imamo prilike čuti. Eno, Martin, Beryman, Buckland i Champion napravili su vrlo dobar posao i iskreno se nadam da će se ova suradnja i u buduće nastaviti na njihovo i naše zadovoljstvo.

01. Life In Techincolour
02. Cemeteries Of London
03. Lost!
04. 42
05. Lovers In Japan/Reign Of Love
06. Yes
07. Viva La Vida
08. Violet Hill
09. Strawberry Swing
10. Death And All His Friends

Vezani članci

Komentari (0)

Komentiraj

Nema komentara

Komentiraj