Kada mi netko spomene Conorovo ime, automatski me prođu trnci. Ovo možda zvuči pretjerano, no ja se kunem svime što mi je sveto - tako je. Odmah se prisjetim svih nevjerojatnih albuma Bright Eyesa koji su me uvijek znali dobro prodrmati. Kada kažem svih, doslovno tako i mislim, jer baš svaki njihov album pretstavlja pravo remek djelo, ponajprije zahvaljujući neiscrpnoj kreativnosti, poetičnosti i skoro prosvijetljenoj nadahnutosti njihove centralne figure - Dr. Conora Obersta.

Ovaj je čovjek već poprilično zadužio glazbenu povijest svojom hiperaktivnom, četrnaestogodišnjom prisutnošću na sceni. Uspio sam pobrojati čak 8 bendova sa kojima je Conor svirao i izdao jedan ili više nosača zvuka (Commander Venus, the Magentas, Park Ave. Desaparecidos, The Faint, Tilly and the Wall, the Bright Eyes i novi bend zbog kojeg sve ovo i pišem). Naravno, niti jedan njegov dosadašnji angažman nije bio toliko usješan niti prepoznatljiv kao onaj u The Bright Eyes. I odjednom, kao grom iz vedra neba, opet se Conorovo ime pojavilo uz neki novi muzički projekt - The Mystic Valley Band. Za njega sam saznao sam na prilično neočekivan način. Neizmjerna je bila moja radost onog momenta kada sam na web stranicama SCZG-a, u programu za deveti mjesec ugledao - 08.09.2008. - Conor Oberst & the Mystic Vally Band. Pomislio sam - što je sad opet ovo? Malo googlanja i odgovor je odmah bio tu. Radi se zapravo o zagrebačkoj promociji Oberstovog prvog solo albuma, jednostavnog naziva Connor Oberst, za koji je oko sebe okupio petoricu provjerenih glazbenika, sa kojima je već ranije, na ovaj ili onaj način, usko surađivao.


Da li se čovjeku toliko svidjelo u Meksiku za vrijeme snimanja Cassadage, crpi li inspiraciju iz čari koje nude ruralne zabiti ove srednjeameričke države, ili se tamo nalazi neka dogovorena točka sastajališta sa vragom, nemam pojma, ali čini se da sve što Conor odluči tamo snimiti ispada fenomenalno. Producirao ga je osobno, sve aranžmane potpisuje - a tko drugi nego on i sve naravno zvuči baš kako treba, vrlo karakteristično za Oberstovu glazbu - harmonijski prekrasno, poetski snažno i upečatljivo. Neki će možda reći da je album napravljen ziheraški, da je ovo sve zapravo samo neka razvodnjena verzija Bright Eyesa. Sa velikom sam znatiželjom prvi puta pritisnuo play, i iskreno, nakon prvog slušanja i meni se tako činilo. Pjesme su se odvrtile. OK, ali ništa spektakularno... No, svakim novim ponavljanjem određenog tracka, genijalnost skrivena iza melodija i stihova otkrivala se sve više i više, dok na poslijetku ovo novo remek djelo nije eksplodiralo u punom sjaju.

Iz mene je ova glazba uspjela izvući osjećaje kojih se sjećam negdje iz prošlosti, iz momenata kada sam bio osmoškolac i otkrivao veliku glazbu velikih rock majstora. Kada prava stvar 'udari' na pravo mjesto, kada adrenalin krene navirati... I sami vjerojatno znate kakav je to osjećaj, jer zasigurno je i Vas barem jednom neka pjesma oborila s nogu. Dakle, nije ovo bio nokaut u prvoj rundi, no već negdje oko šeste bio sam spreman da mi odbroje do deset dok ležeći na podu, kroz mutnu sliku pred očima, pokušavam razabrati konopce ringa od ruku i lica iz publike.

Na ovom pretežno laganom i nježnom albumu tu i tamo osvane i neka vesela žestica koja razbije prilično melankoličnu i sjetnu atmosferu. Ona za Conora kao tekstopisca karakteristična izmješanost socijalno-političke i ljubavne tematike ni ovaj puta nije izostala, dok sama glazba standardno balansira negdje između countrya i rocka.

Ovim je albumom Conor, po tko zna koji već put, pokazao da mu je mjesto na samom vrhu svjetske muzičke scene, prezentirao svu svoju vanzemaljsku kreativnost, autorsku oštroumnost i na kraju krajeva muzičarsku zrelost. Vjerojatno se mnogi neće složiti sa ovim sustavnim veličanjem novog projekta ovog američkog glazbenika, no ovakav je album savršeno logičan nastavak nakon snimanja Cassadage sa Bright Eyes. Možda nešto manje dopadljiv na prvo slušanje, svakako zahtjevniji, mnogo intimniji i na kraju krajeva introspektivniji, novi uradak Dr. Obersta nikako ne smije ostati propušten. Mnogi su ga prozivali novim Bob Dylanom, no osobno smatram da je to velika greška. Trebali bi Dylana zvati starim Oberstom.

Film sa snimanja albuma - Video

Popis pjesama:

01. Cape Canaveral
02. Sausalito
03. Get-Well-Cards
04. Lenders in the Temple
05. Danny Callahan
06. I Don't Want to Die (In the Hospital)
07. Eagle on a Pole
08. NYC - Gone, Gone
09. Moab
10. Valle Mistico (Ruben's Song)
11. Souled Out !!!
12. Milk Thisle

(Universal / Aquarius Records)